Kada je imam Šafija bio na smrtnoj postelji, posjetio ga je imam Muzeni, i upitao: ”Kako si osvanuo, o Ebu Abdullah?” Odgovorio je: ”Osvanuo sam kao putnik sa dunjaluka, kao onaj koji se rastaje sa prijateljima, koji ide u susret svojim lošim djelima, koji će čašu smrti uskoro popiti, koji će pred Allaha stati.. a ne zna hoće li mu duša u Džennet, pa da joj čestita, ili će u Džehennem, pa da joj izrazi saučešće.”

Upitan je Šejhul-islam Ibn Tejmijje o ženi koja se uda, da li je bolje njeno dobročinstvo prema roditeljima, ili pokornost mužu, pa je odgovorio: “Kada se uda žena, njen muž ima veće pravo na nju od njenih roditelja, i njena pokornost mužu je obaveznija od njene pokornosti roditeljima. (…) Kada bi muž htio da se sa njom preseli na drugo mjesto, ispunjavajući svoje obaveze i ne prelazeći Allahove granice po pitanju žene, a otac joj zabrani da se pokori mužu u tome, njoj je obaveza da se pokori mužu a ne roditeljima, i njeni roditelji su u tom slučaju nepravedni.” Medžmu’ul-fetawa, 32/264.

Stvarno bih bio lešinar kada bih sa vama podijelio otužne “dokaze” kojim me, obasipaju u posljednjih par dana štovaoci lika i djela zijada ljakića, u umaku od neznanja i pristrasnosti. Nije mi cilj da se naslađujem takvim stvarima, niti da sramotim ljude ismijavajući ih, ali sam ovdje sabrao nekoliko tih “dokaza” na koje treba odgovoriti, zbog mnoštva iskušanih.

Ukratko:
- Ima ih koji dokazuju trudom koji dotični ispoljava na polju da’ve. Bez poricanja tog truda, bilo je i boljih od njega po tom pitanju, kao što su Hamad ibn Ebi Sulejman i Ebu Hanife, pa kada su ispoljili irdža’ u Kufi, i to najblaži oblik irdža’a, daleko od onoga što kasnije murdžije ispoljavaju, Ibrahim En-Nehai ih je žestoko napao, jer Allahova vjera je preča da se čuva, nego ičiji hator. A niko ne poriče trud koji su učinili za islam.
- Ima ih koji njegovu “nevinost” dokazuju time što ga XY osoba hvali i ne prigovara mu ništa. Ničija šutnja u islamu nije dokaz, osim šutnje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I ako bi se ikada mogla šutnja na nečiji batil nekome prigovoriti, može sada, jer je to tiho davanje legitimiteta stavu koji niko nikada nije zastupao prije dotičnog, i dovoljno je zla što već njegovi neuki sljedbenici mašu tim rogobatnim stavom i dijele ga na društvenim mrežama. Nije dovoljno u ovom slučaju samo reći suprotan stav kada te neko pita o ovome, nego se mora ova novotarija detaljno pobiti, kao i svako onaj ko je zastupa, jer u protivnom njegovi štovaoci pomisle da je to pitanje u kojem ima širine. Zato je se ehlussunet i odricao od ljudi koji dođu sa novotarskim mišljenjima, ne zbog njih samih, koliko zbog neukih pojedinaca zavedenih njihovom elokventnošću i titulama.
- Tvrde njegovi “advokati” da svako ima grešaka, a na grešku treba ukazati “edebom i znanjem”. Prvo, propagiranje ovog stava traje više od pet godina, ispočetka smo ukazivali na to sa “edebom i znanjem”, pa je to kod dotičnog samo povećalo oholost, a kod ostalih šutnju. Nakon toga smo ga izazvali javno da potkrijepi svoje stavove govorom učenjaka, pa se oglušio o to. Onda prije neki dan izbacuje tekst koji nasmijava tužnog, kojim i dalje podupire svu svoju zabludu. Koji više edeb treba da se slijedi u pogledu dotičnog, osim da se javno upozorava na njega? Da je ovo bila omaška njegovog jezika, pa se ušutao, ne bi mu je niko spomenuo, ali on i dalje aktivno poziva u nju, a drugi ga indirektno tapšu po ramenima prešućivajući mu to.
- Ima ih koji kažu: “Ko si ti da opovrgavaš govor doktora nauka?” Titula “doktor” u Šerijatu ne znači da neko može doći sa nekim stavom od sebe, suprotnim Kur’anu, sunnetu i govoru učenjaka, čak stavom koji niko nije ni izbliza izrekao, nego bi ta titula trebala ukazivati da je dotični sposoban da istražuje pitanja o kojima su učenjaci dali mišljenja, a sigurno nije zaštita od greške. Koliko je danas doktora šerijatskih nauka, pravih, ostrašćenih novotara? Uglavnom, bio doktor ili ne, kada se od njega traži izvor njegovog stava, dužan ga je obezbijediti. Zamislite doktora medicine koji ustvrdi da se oči nalaze na stražnjici, pa mu to neko porekne, šta bi trebao biti naš odgovor njemu? “On je učio škole, kako ćeš mu ti prigovoriti, ko si ti da mu prigovaraš…”

Zato, dragi štovaoci, štovatelji ili štovači, slobodno možete izložiti vaše argumente vašem šejhu, pa ga pitajte koliko oni imaju težine na vagi Šerijata, potom me o tome obavijestite. A onda ga pitajte od kojeg je šejha čuo ili pročitao da sud Šerijatom nije ibadet.

Šejh Emir Čajić

ISRAF - Rasipništvo

Ramazan za nas ili protiv nas | Šejh Idriz Bilibani

إذا أراد الله بعبده خيرًا يسّر لسانَه للصّلاة على محمّد ﷺ.

- ابن الجوزي.


Kada Allah želi svome robu dobro olakša mu donošenje salavata na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we selleme.

Ibn Dževzi, rahimehullah

Allahumme salli ve sellim 'ala nebijjina Muhammed

Večeras bi iznillah

Kaže Uzvišeni: O vi koji vjerujete, pokajte se čineći Allahu tevbu iskrenu, ne bi li Gospodar vaš loše postupke vaše izbrisao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo, na Dan u kojem Allah neće poniziti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo ići će ispred njih, s njihove desne strane. "Gospodaru naš", govorit će oni, "učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam. Ti, doista, nad svime imaš moć."

Et-Tahrim, 8.

Muhammed ibn Abdul-Vehhab

Kaže, rahimehullahu te'ala: ''Držite se Allahove vjere braćo. Držite se osnove vaše vjere, njenog početka i kraja, glave i osnove, šehadeta da nema drugog boga sem Allaha. Spoznajte značenje šehadeta i volite njegove sljedbenike i smatrajte ih vašom braćom makar bili daleko od vas.

Učinite kufr u tagute, ispoljavajte im mržnju i mrzite one koji ih vole ili ih brane ili ih ne tekfire, ili govore: Šta ja imam sa njima, Allah me nije njima obavezao. Taj laže na Allaha i potvara. Naprotiv Allah ga je njima obavezao i propisao mu da u njih kufr učini, da ih se odrekne, pa makar i bili njegova braća ili djeca. Držite se Allahove vjere, držite se osnove vaše vjere ne bi li sreli vašeg Gospodara ne čineći mu širk.

Gospodaru naš usmrti nas kao muslimane i priključi salihinima (dobrim ljudima).'' (Ed-durerus-senijje 2/119)

OSOROST SRCA

Ebu Bekr, radijallahu anhu nakon nekoliko godina od prihvatanja Islama, vidio je čovjeka kako uči ajet iz Allahove dželle ve 'ala Knjige i plače, pa je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu: 'Takvi smo bili i mi pa su potom naša srca okorjela.'

Ako ovo govori Ebu Bekr, radijallahu anhu, kakav je tek slučaj sa nama?!

Šejh Idriz Bilibani

Ibn Tejmijje:

"Riječi "Ijjake na'budu - Samo Tebe obožavamo" otklanjaju licemjerstvo, a riječi "ve ijjake neste'in - i samo od Tebe pomoć tražimo", otklanjaju oholost."

[ Ibn Kajjim_Medaridžus-salikin, 1/78 ]

Muaz ibn Džebel prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

”Muaze, idi i pripremi svoju jahalicu za putovanje u Jemen.”

Ja sam otišao, spremio se i došao pred mesdžid. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je izašao iz mesdžida, uzeo me za ruku i rekao:

”Muaze, preporučujem ti bogobojaznost, istinit govor, ispunjavanje ugovora, izvršavanje emaneta, ostavljanje izdaje, samilost prema jetimu, čuvanje prava komšije, savladavanje u srdžbi, poniznost, nazivanje selama, blag govor, razmišljanje o Kur'anu, strah od obračuna na Sudnjem danu, smanjivanje nade i dobro djelo. Čuvaj se da ne uvrijediš i ne opsuješ muslimana, da u laž ne utjeruješ onoga ko istinu govori, ili da smatraš istinoljubivim lažova, i čuvaj se nepokornosti pravednom vladaru.”

DALEKO BILA TAKVA "ULEMA"!

Prenosi se da je Vuhejb kazao:
„Oni koji odlaze vladarima su štetniji po ovaj ummet od kockara!“
Dok se od Muhammeda b. Meslema prenosi sljedeće:
„Čak i mušica koja se nalazi na izmetu je bolja od karije (učenjaka) koji se nalazi pred vratima vladara!“
Ovo spominje imam Es-Sujuti u svom djelu „Ma revahul-esatin“ (59 str).

Obratite pažnju, ovo su govori tabiina o učenjacima i vladarima njihovog vremena. A šta tek reći za današnje „učenjake“ koji ispruženih jezika hrle na vratima najgorih probisvijeta i baraba od vladara?! Nema sumnje da su takvi štetniji za ovaj ummet pa čak i od samih prostitutki.

O muslimani, čuvajte se ovakve uleme koja je zbog vladara izgubila oba svijeta.

Emir Krčo

"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – a Allah, doista, sve čuje i vidi." (En-Nisa’, 58.)

Komentirajući ovaj ajet, Sejid Kutb je rekao:

”Što se tiče suđenja, ovaj kur'anski tekst podrazumijeva potpunu pravdu među svim ljudima, a ne samo među muslimanima. To je pravo svakog čovjeka s obzirom na njegovu pripadnost ljudskoj vrsti.”

Prenosi se od Seida ibn Musejjeba da su se musliman i jevrej parničili pred halifom Omerom, pa je on vidio da je istina na strani jevreja i presudio je u njegovu korist. Tada je jevrej rekao: ”Tako mi Boga, presudio si po pravdi.” Omer ga je upitao: ”Što si to rekao?” Odgovorio je: ”Kod nas u Tevratu zapisano je: ‘Koji god kadija presudi po pravdi, s njegove desne i lijeve strane nalaze se meleki i oni mu pomažu da bude pravedan i podstiču sve dok se drži pravde, a kada napusti pravdu, oni odu od njega.”’ (Džami'u-l-usul)

Od Temima ed-Darija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kazuje:

«ليَبْلغنَّ هذا الأمرُ ما بلغ الليلُ والنهارُ، ولا يترك اللهُ بيت مَدَر ولا وَبَر إلا أدخله الله هذا الدين، بعِزِّ عزيز أو بذُلِّ ذليل، عزا يُعِزُّ الله به الإسلام، وذُلا يُذل الله به الكفر»

'Ova vjera će sigurno doseći dokle sežu noć i dan. Uzvišeni Allah neće izostaviti ni jednu kuću u selima i gradovima (od kamena ili kože ) a da u nju neće ući ova vjera sa snagom snažnog ili poniženjem poniženog; snagom kojom Uzvišeni Allah pomaže islam ili poniženjem s kojim On ponižava nevjerovanje.'"

A Temim ed-Dari, radijallahu 'anhu, je kazivao: "Ovo sam spoznao po mojim ukućanima. Oni koji su primili islam doživjeli su dobro, čast i ugled, a oni koji su ostali nevjernici pogodilo ih je poniženje, potčinjenost i džizja." (Vjerodostojan hadis, bilježi ga imam Ahmed)

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava nas da će ova vjera doseći do svih krajeva Zemlje. Svaki njen dio koji dočekuje noć ili dan doseći će ova vjera. Uzvišeni Allah neće izostaviti kuću u gradu ili selu niti u pustinji ili naseljenom mjestu a da u nju ne uđe ova vjera. Onaj ko je prihvati i bude vjerovao, biće ponosan i osnažen snagom islama, a onaj ko je odbije i ostane u nevjerstvu, ostaće ponižen i jadan. Plemeniti ashab, Temim ed-Dari, prenosilac ovog hadisa, obavještava nas da je on lično spoznao ovo o čemu je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u primjeru svoje porodice, jer ko je od njih primio islam zadobio je dobro, čast i ponos, a one koji su ostali u nevjerovanju zadesilo je poniženje i bijeda uz to što su morali muslimanima plaćati i džiziju (porez).

Šejh Ifet Zukorlić

Ibn Tejmijje, رحمه الله, je rekao:

”Prihvatanjem vanjštinskog islama, vanjštinski sudovi islama se primjenjuju nad osobom, poput zaštite krvi, imetka, braka, nasljedstva, i ovom slično. I po pitanju ovoga je dovoljno puko potvrđivanje čak iako se ne zna šta je u unutrašnjosti osobe, tj. njeno pravo vjerovanje. Baš kao što je on, ﷺ, rekao: ‘Pa ako ga izgovore, zaštitili su od mene svoju krv i svoj imetak, osim s pravom. A njihov je obračun kod Allaha.’ I rekao je: ‘Uistinu mi nije dozvoljeno da prodirem u srca ljudi, niti da otvaram njihove stomake.’
I zbog ovoga, protiv kafira se bori sve dok ne postane musliman, ili plati džizju. Pa je on primoran na jednu od dvije stvari. I ko god kaže: ‘Džizja se ne uzima od mušrika.’, kaže mu se: ‘Protiv njega se bori sve dok ne postane musliman.’ Ali po pitanju unutrašnjeg imana koji spašava od Allahove kazne na ahiretu, onda puko potvrđivanje nije dovoljno. Već, čovjek može biti munafik a da u vanjštini pokazuje Islam. I uistinu u vrijeme Poslanika, ﷺ, je bilo munafika. I zaista ih je Allah spomenuo na više mjesta u Kur’anu, i On je, Hvaljeni, napravio razliku između vjernika i munafika na više mjesta.”

[Darut-ta’ārudul -‘Aql we An-Naql 7/434-435]

𝙕𝙖𝙧 𝙣𝙚𝙗𝙤 𝙞 𝙕𝙚𝙢𝙡𝙟𝙖 𝙥𝙡𝙖č𝙪?!

Uzvišeni Allah u svojoj plemenitoj Knjizi Kaže: “Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, niti su pošteđeni bili.” (Ed-Duhan, 29)

Ovaj je ajet objavljen u kontekstu govora o faraonu i njegovom narodu, i Uzvišeni nas obavještava da njih ni nebo ni Zemlja nisu oplakivali, nisu za njima plakali. Pitanje koje se samo nameće: Zar nebo i Zemlja plaču?!

O istom ovom ajetu upitan je Ibn Abbas, mufesir ovog ummeta: “A zar to nebo i Zemlja za ljudima plaču?!”, pa je Ibn Abbas, radijallahu anhu, dao divan odgovor: “Svakako, nema nijednog čovjeka, a da nema svoja vrata na nebesima, na koja mu se penju dobra djela i kroz koja mu se spušta opskrba, pa kada umre, ta se vrata zatvore i nebo zaplače. Isto tako ima mjesto na Zemlji na kojem je činio ibadet, na kojem je klanjao i Allaha spominjao, pa kada umre, ta zemlja za njim zaplače.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan)

Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Za vjernikom plače mjesto na kojem je klanjao na Zemlji i vrata na nebesima kroz koja su se penjala njegova djela i riječi, a ništa od toga nije imao faraonov narod, pa za njima nebo i Zemlja nisu plakali.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan)

Mudžahid, poznati tumač Kur’ana, kaže: “Nebo i Zemlja plaču za vjernikom četrdeset dana”, a skupina drugih mufesira kaže: “Plač neba je kada nebo porumeni.” (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)

Hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Kada vjernik umre, iako nije imao porodice i prijatelja, za njim će plakati nebesa i Zemlja i u tome će mu biti počast, dok kada umre nevjernik, pa iako ima puno rodbine i prijatelja koji će za njim jadikovati, u tome će mu biti samo kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista će se umrli kažnjavati zbog plača svoje porodice za njim” (Buhari). Porodida nevjernika obično čini mnogo toga što je zabranjeno, kao što je jadikovanje, naricanje, cijepanje odjeće, izražavanje nezadovoljstva zbog sudbine i drugi zabranjeni postupci, pa to samo bude kazna za umrlog. (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)