POHLEPA TE MOŽE ODVESTI U HARAM

Nije problem željeti napredak, bolji posao ili veću zaradu.

Problem počinje onda kada čovjek toliko veže srce za imetak da mu više ništa drugo nije važno.

Tada konkurencija više nije zdrava.

Ne razmišlja kako da i on napravi nešto korisno, nego kako da drugoga potisne, uguši ili pregazi samo da bi sebi otvorio više prostora.

A pohlepa se ne zaustavlja samo na poslu.

Kada sav fokus postane: „Koliko ću zaraditi? Kako da dođem do više?“, čovjek lahko počne zanemarivati porodicu, braću, učenje, ibadet i druge obaveze.

Još veće iskušenje dolazi kada vidi nekoga ko radi manje, a ima više.

Ako srce nije zadovoljno Allahovom odredbom i čovjek ne zna stati na granici dozvoljenog, upravo tada može početi tražiti prečice koje vode u haram.

Zarada sama po sebi nije problem.

Problem je kada želja za njom postane toliko jaka da čovjek zbog nje izgubi mjeru, odnose i granice koje ne bi smio preći.

📌 Uzvišeni Allah veli:

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ )

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.(Ez-Zarijat, 56.)

Način obožavanja Objavom je propisan i nemoguće ga je spoznati osim putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Način ibadeta ne može se određivati idžtihadom. Upravo zbog toga, svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik obuhvata i obožavanje Allaha na način kako je propisao i činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Onaj ko svjedoči da je Muhammed poslanik i dostavljač poslanice, mora da mu se pokori u načinu obavljanju ibadeta. To je, ustvari, značenje da Allaha obožavamo samo na način kako je propisao i činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

„Klanjajte onako kao što ste vidjeli da ja klanjam."(Buhari, br. 631, str. 114.)

„Uzmite od mene obrede hadždža."(Muslim, br. 310, str. 539.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje nam da Allaha obožavamo onako kako je on to činio, a on je to činio onako kako mu je Allah naredio.

Također nam je pojasnio da svaki ibadet koji nije u skladu sa njegovom praksom neće biti primljen, kazavši: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno." (Buhari, str. 373; Muslim, 17, str. 762.)

I kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno." (Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.)

📚Dr. Jakub Alagić, Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog, 2/102-103.
https://t.me/dzebel

🔸Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset." (Muslim)

https://t.me/dzebel

NE UZIMAJ SESTRI ONO ŠTO JOJ PRIPADA

Jedna od nepravdi koja se i dalje dešava jeste da se sestri ne da ono što joj pripada od nasljedstva.

Umjesto da se poštuje njen dio, čovjek sam odredi koliko će joj „dati“, kao da je riječ o njegovom poklonu, a ne o njenom pravu.

Nekad joj pripada mnogo više, ali joj se izdvoji mali dio uz opravdanje:

„Šta će njoj? Otići će u drugu kuću.“

Time čovjek sebi uzima pravo da mijenja ono što nije njegovo da mijenja.

Kur’an je odredio nasljedne udjele i čovjek nema pravo da iz pohlepe, običaja ili porodičnog pritiska drugome uskraćuje ono što mu pripada.

Posebno je opasno kada sebi još kaže:

„Ja sam dobar, drugi joj ne bi dali ništa.“

Nije dobročinstvo dati nekome mali dio onoga što je već njegovo pravo.

Pohlepa može čovjeka dovesti do toga da zbog imetka pređe preko jasnih granica.

A imetak ostaje iza nas.

Pitanje je šta ćemo mi ponijeti sa sobom.

Kad Allah odredi drugačije nego što si želio

Čovjek može detaljno isplanirati svoj put i biti ubijeđen da je upravo ono što želi najbolje za njega.

Uloži trud, napravi plan i očekuje određeni ishod.

A onda Allah odredi drugačije.

U takvim trenucima nije uvijek lahko prihvatiti da se vrata koja smo toliko željeli mogu zatvoriti.

Ali mi ne poznajemo ono što Allah zna.

Kur’an nas podsjeća da možemo nešto voljeti, a da u tome bude zlo za nas, kao što možemo nešto ne voljeti, a da u tome bude dobro za nas.

Zato vjernik uradi ono što je do njega, uloži trud i poduzme dozvoljene uzroke, a zatim svoje srce uči zadovoljstvu Allahovom odredbom.

To ne znači da ćemo odmah razumjeti zašto se nešto dogodilo.

Nekad tek mnogo kasnije shvatimo od čega smo bili sačuvani ili kakav nam je drugi put bio otvoren.

Smirenost dolazi kada čovjek može reći:

„Gospodaru, uradio sam ono što je do mene, a zadovoljan sam onim što si Ti odredio.“

📌 Kadi Ijjad kaže: „Jedan od znakova ljubavi prema Poslaniku jeste pomaganje njegovog sunneta i odbrana njegovog šerijata, te postojanje želje da se živjelo u njegovo vrijeme kako bi se i imetak i život uložili za njega i njegovu vjeru."
(Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 2/16.)

📚Dr. Jakub Alagić, Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog, 2/106.
https://t.me/dzebel

Opskrba ti je već određena

Čovjek često razmišlja o opskrbi kao da sve zavisi isključivo od njegove sposobnosti, plana i truda.

A islam nas uči da je rizk pod Allahovom odredbom.

Allah kaže: „Na Zemlji nema nijednog živog bića a da Allah ne daje opskrbu njegovu.“ (Hud, 6)

U vjerodostojnom hadisu također se navodi da se čovjeku još prije rođenja zapisuje, između ostalog, njegova opskrba i njegov životni vijek. (Sahih Muslim, 2643a)

Priča o čovjeku koji je izvučen iz bunara, popio kahvu i potom preselio u ovom predavanju služi kao upečatljiva ilustracija te poruke.

Samu anegdotu ne trebamo uzimati kao šerijatski dokaz, ali njena poenta podsjeća na ono što je vjerodostojno potvrđeno: naša opskrba nije izvan Allahovog znanja i odredbe.

To ne znači da čovjek prestaje raditi, planirati i tražiti halal opskrbu.

Naprotiv, uzima uzroke i trudi se, ali njegovo srce ne treba živjeti u strahu kao da će mu pobjeći ono što mu je Allah propisao.

Trud je naš.

Ishod je kod Allaha.

Kad ti dunjaluk pojede sve ostalo

Nije problem raditi, pokretati projekte, ulagati i tražiti halal zaradu.

Problem počinje onda kada čovjeku sve u životu postane podređeno jednom pitanju:

„Koliko mogu zaraditi i ima li mene tu?“

Svaki novi posao postane prilika koju mora uhvatiti, svaki tuđi projekat nešto u šta i on mora ući, a svaki slobodan trenutak još jedna prilika da provjeri posao, tržište, poruke ili novu zaradu.

I tako ono što je u osnovi dozvoljeno počne uzimati prostor svemu drugom.

Porodici.

Prijateljima.

Odmoru.

Učenju.

Kur'anu.

Ibadetu.

Čovjek možda i dalje zarađuje halal, ali ako mu dunjaluk zauzme srce i vrijeme do te mjere da za ono važnije više nema prostora, potrebno je stati i pogledati gdje ga taj put vodi.

Nije svaka izgubljena prilika gubitak.

Nekad je mnogo veći gubitak zaraditi još malo, a izgubiti vrijeme koje si mogao posvetiti onome što koristi i na dunjaluku i na ahiretu.

Dunjaluk ti granice pomjera malo po malo

Imetak sam po sebi nije problem.

Novac, nekretnina, auto ili uspješan posao mogu biti blagodat.

Problem nastaje onda kada zbog toga čovjek počne praviti ustupke tamo gdje ih ranije ne bi pravio.

U početku to često izgleda bezazleno.

„Samo ovaj sastanak.“

„Samo ovaj put.“

„Moram zbog posla.“

A onda ono što je nekad bilo izuzetak postane rutina.

Čovjek se navikne na ambijent, društvo i situacije koje je ranije izbjegavao, pa mu s vremenom više ni ne djeluju kao problem.

Zato dunjaluk ne mora čovjeka promijeniti preko noći.

Nekad ga mijenja malo po malo, kroz sitne ustupke koje svaki put lakše opravda.

Nije pitanje samo koliko imaš.

Pitanje je i šta si spreman žrtvovati da bi imao još više.

📌 Iz citata islamskih učenjaka zaključujemo da su znakovi ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeći:

1. Slijeđenje onoga što je naredio i ostavljanje onoga što je zabranio, i to je najbitnije.

2. Pomaganje njegovog sunneta i odbrana njegovog šerijata.

3. Osjećaj da to što ga nismo vidjeli i sa njim se družili bude teže od gubitka svega što na ovome svijetu imamo. I kad bismo mogli da ga vidimo i da budemo u njegovom društvu da bismo uložili sav svoj trud da to ostvarimo.

4. Spremnost da se za njega i pomaganje njegove vjere žrtvuju i život i imetak.

Ko ispuni ove uslove, neka bude zahvalan Allahu što mu je omogućio da voli svoga Poslanika i neka Ga moli da ustraje na tome, a ko nije ispunio spomenuto ili dio toga, neka svede obračun sa samim sobom, prije nego mu se obračun bude sveo na Sudnjem danu, kada neće biti od koristi ni potomstvo ni imetak, nego će čovjeku koristiti samo ukoliko njegovo srce bude čisto.

📚Dr. Jakub Alagić, Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog, 2/107.
https://t.me/dzebel

Jučer haram, danas „masleha“?

Čovjek nekada dugo gradi određene principe, govori šta smatra ispravnim i upozorava na ono što smatra pogrešnim.

Ali pravi ispit često dođe tek kada dobije položaj, uticaj ili priliku kojoj se ranije nadao.

Tada se može desiti da ono što je jučer jasno odbijao danas počne opravdavati „većom koristi“, okolnostima ili potrebom trenutka.

Problem nije u tome da čovjek nikada ne smije promijeniti mišljenje.

Problem je kada se granice počnu mijenjati zato što se promijenio njegov interes.

Tada se ono što je nekada bilo nezamislivo polako pretvara u normalno.

Jedan ustupak povuče drugi, a čovjek vremenom može postati veoma drugačiji od onoga kakav je bio prije nego što je dobio ono za čim je težio.

Znanje samo po sebi nije zaštita ako srce ne ostane iskreno i ako se principi prilagođavaju svakoj novoj koristi.

Najteže iskušenje možda nije dok nešto želiš.

Najteže može početi tek kada to dobiješ.

📌 Uzvišeni Allah kaže:

فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّى يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا )

I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.(En-Nisa, 65.)

Ibn Kesir veli: „Uzvišeni Allah se kune Sobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok mu se ne bude pokorio u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati.

Zato Uzvišeni Allah kaže: ...a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!

Ovo znači: Kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve tegobe u tome što si im presudio, tako da to prihvaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve."
(Tefsirul-Kur'anil-azim, 2/359.)

📚Dr. Jakub Alagić, Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog, 2/116.
https://t.me/dzebel

🔸Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset." (Muslim)

https://t.me/dzebel

Ne puštaj svaku sumnju u svoje srce

Nije svaka sumnja nešto u šta čovjek mora ući, istraživati je i izlagati joj svoje srce.

Posebno onaj ko još nema dovoljno znanja treba biti svjestan da srce nije neprobojno.

Sumnja može doći kao nešto bezazleno: jedan video, jedna rasprava, jedan komentar ili pitanje na koje čovjek nema odgovor.

Ali ako stalno traži nove šubhe i izlaže im se bez potrebe, one se mogu početi gomilati.

Ibnul-Kajjim prenosi savjet Ibn Tejmijje da srce ne treba biti poput sunđera koji sve upija, nego poput čvrstog stakla preko kojeg sumnja prođe, ali se u njemu ne nastani.

Poenta nije bježati od svakog pitanja.

Kada čovjek ima stvarnu nedoumicu, treba tražiti odgovor od onih koji imaju znanje.

Problem je kada iz radoznalosti stalno iskušava svoju vjeru i misli da je njegovo srce dovoljno jako da bez posljedica upija sve što vidi i čuje.

Ne moraš svaku sumnju otvoriti da bi dokazao sebi da je možeš pobijediti.

Neke stvari je mudrije uopće ne pustiti u srce.

📌 Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Allah je obećao da će uvesti u Džennet one vjernike koji budu strahovali od stajanja pred Njim i koji budu izvršavali Njegove naredbe."

📖 Ibn Redžeb, Et-Tahvifu minen-nar, 9.
https://t.me/dzebel

Ne raduj se tuđoj grešci

Na grešku treba ukazati.

Ali potpuno je drugo kada čovjeka obraduje to što je pronašao grešku nekog učenjaka, predavača ili autora jer je u tome vidio priliku da ga ponizi pred ljudima.

Cilj ispravke ne bi trebao biti dokazati koliko smo mi bolji, pametniji ili učeniji od onoga ko je pogriješio.

Ako je nešto neispravno, na to se može odgovoriti jasno, argumentovano i sa dokazima.

Ako je osoba živa, savjet joj se može uputiti na najljepši mogući način.

A ako je pogrešan stav već javno proširen i postoji potreba da se javno ispravi, može se odgovoriti na sam stav bez nepotrebnog vrijeđanja, ponižavanja i pokušaja rušenja nečijeg ugleda.

Jer čovjek može biti u pravu u odgovoru, a pogriješiti u svom nijjetu i načinu na koji odgovara.

Tuđa greška nije prilika za naslađivanje.

Za onoga ko traži znanje ona treba biti razlog da zaštiti istinu, posavjetuje brata i istovremeno preispita sebe.

Ne traži greške ljudi da bi na njima izgradio vlastito ime.

ALLAH TI SE PREDSTAVIO — A TI KAŽEŠ DA JE NEJASNO?

Allah nas je u Kur'anu obavijestio o Sebi kroz Svoja lijepa imena i svojstva.

Kada govorimo o njima, važno je držati se onoga što je došlo u Objavi, bez poistovjećivanja Allaha sa Njegovim stvorenjima.

Kur'an jasno kaže:

„Ništa nije kao On, a On sve čuje i sve vidi.“ (Eš-Šura, 11)

To znači da potvrđivanje onoga čime se Allah opisao ne znači zamišljati Njegova svojstva poput svojstava stvorenja.

U pristupu koji se objašnjava u ovom predavanju, značenje izraza koji su došli u Objavi se razumije, dok se u njihovu kakvoću ne ulazi.

Ne pokušavamo zamišljati formu, izgled niti pitanje „kako“.

Allah je iznad poređenja sa stvorenjima, a ljudsko znanje nije sposobno obuhvatiti Njegovu kakvoću.

Zato je cilj upoznati Gospodara kroz ono čime se Sam opisao, vjerovati u Objavu i ne govoriti o Allahu ono za šta nemamo znanje.

Večeras inšallah u 19:00. Bujrum!

Ne uči da bi te zvali alim

Znanje je jedno od najvećih iskušenja za nijjet.

Čovjek može učiti, čitati, podučavati druge i godinama ulagati trud, a da se u srcu polako pojavi želja da ga ljudi zbog toga cijene, izdvajaju i nazivaju učenim.

Poslanik ﷺ upozorio je na čovjeka koji je učio znanje i podučavao ga da bi se za njega govorilo: „On je alim.“

Na Sudnjem danu bit će mu rečeno: želio si da ljudi to kažu — i rekli su.

Zato cilj znanja nije titula, posebno mjesto za sofrom, poštovanje ljudi niti osjećaj da zbog onoga što znaš zaslužuješ poseban tretman.

Znanje bi trebalo povećavati čovjekovu bogobojaznost, poniznost i iskrenost prema Allahu.

Što više zna, to bi trebao biti svjesniji odgovornosti koju to znanje nosi.

Posebno je opasno kada znanje postane sredstvo za rasprave, obaranje drugih i dokazivanje vlastite vrijednosti.

Ne pitaj samo koliko si naučio.

Pitaj i zbog koga učiš.