Forwarded from Udruženje KUTUBHANA - Visoko
🗓️ Utorak 05.03.2024.
⏰ 1️⃣9️⃣:3️⃣0️⃣
📍 Mehmeda Skopljaka bb
⏰ 1️⃣9️⃣:3️⃣0️⃣
📍 Mehmeda Skopljaka bb
PRIČA O ZARU I FEREDŽI
Neki ljudi kažu kako su široke, duge haljine, velike mahrame i pokrivanje lica žena vraćanje u kameno doba. A ne treba se biti posebno načitano, još manje obrazovano da se zna kako su ljudi u kamenom dobu hodali goli ili polugoli a ne obučeni, kamoli potpuno pokriveni.
Ženama koje vrijeđaju naše pokrivene sestre muslimanke, hodajući u odjeći kamenog doba, bilo bi bolje da čuvaju svoju čast i čednost, pokrivajući svoju sramotu. Muškarcima koji ismijavaju naše ljubomorno čuvane supruge i kćerke, bilo bi bolje da svoje obuku i vrate im izgubljeno dostojanstvo.
Vjerovatno su mnogi od nas imali priliku čuti priče o periodu kada je muslimankama Jugoslavije bilo zabranjeno nošenje zara i feredže. Kako su to mnoge žene jako teško prihvatile, neke zbog kršenja zakona zatvarane i udarane a bilo je i slučajeva da neke od njih nisu nikako izlazile van kuće sve do smrti jer im je bilo zabranjeno izaći pokrivenog lica. Historijska pozadina teških događaja za muslimane ovih krajeva ima svoje lice i naličje. Sa druge strane kroz nešto slično ili gore prošle su i muslimanke drugih islamskih pokraina.
Praksa pokrivanja lica
Žene muslimanke su pokrivale svoja lica sa nikabom, burku'om, zarom ili feredžom, u svim krajevima islamskog svijeta kroz čitavu historiju od pojave islama sve do početka XX vijeka. Praksu potpunog pokrivanja muslimanki potvrđuju mnogi učenjaci različitih mezheba, čak su žene pokrivale lica i u krajevima gdje su bili zastupljeni hanefijski i malikijski mezheb po kojima lice i šake nisu avret.
Kaže Ibn Hadžer: "Bila je neprestana praksa da žene prilikom izlaska u mesdžide, na pijace i putovanja budu pokrivenog lica kako ih ne bi muškarci gledali." (Fethul-bari, 9/337)
Također, kaže Ebu Hamid el-Gazali: "Neprestana praksa je bila da muškarci u svim vremenima budu otkrivenog lica a žene bi izlazile pod nikabima." (Ihjau ulumid-din, 1/729)
Oko pokrivanja lica žene učenjaci četiri mezheba imaju dva poznata mišljenja.
Prvo, da je ženi dozvoljeno otkriti lice i šake, na čemu su hanefije i malikije. Drugo, da je žena obavezna pokriti i lice i šake, na čemu su šafije i hanbelije, iako unutar šafijskog mezheba ima razilaženja koji je zvanični stav mezheba. Međutim, složni su učenjaci sve četiri mezheba da je žena obavezna pokriti lice u vremenu mnoštva griješnika i pokvarenjaka.
Prvi udar na nikab, zar i feredžu
Prije ukidanja osmanskog hilafeta 1924. na vrhuncu zapadno-kolonijalnog vladanja muslimanskim pokrajinama, osvajači su bacali strijele šubhi i sumnji u islam, njegove vrijednosti i principe, tj. da je on glavni razlog zaostalosti i nazadnosti muslimana.
Nastojali su odvojiti muslimane od svega islamskog a istovremeno im podvaliti svoju 'kulturu'. Prva strijela kojom je pogođen islam je otkrivanje lica žene muslimanke. To se desilo u zemlji drevnih faraona i Egipćana, u Misru.
Naime, namjesnik Egipta Muhammed Ali-paša je slao skupine studenata u Francusku radi školovanja i stručnog usavršavanja. Među njima je bio predvodnik studenata Rifa'a Et-Tahtavi koji je nakon povratka pozvao muslimanke da otkriju svoja lica. Poslije njega u ovoj misiji je učestvovala plejada mufsida (rušitelja) islama.
Trg 'slobode' čitaj 'poniženja'
Slijedi da se u Kairu 1919. pojavljuje ženski pokret koji predvodi Huda Šaravi a čija je glavna misija bila skidanje nikaba. Prvi sastanak žena ovog pokreta je bio, ni manje ni više, nego u crkvi El-Merkusijje 1920. u Egiptu, tu je skovan plan za izvođenje teatralne predstave.
Naime, ministar S'ad Zaglul se vraćao iz Britanije, a za njegov doček napravljena su dva šatora, jedan za muškarce drugi za žene. Izašao je iz aviona i umjesto da se uputi prema šatoru muškaraca što je po protokolu, on se usmjerio prema šatoru koji je bio pun žena pokrivenih nikabom. Ispred šatora ga je dočekala Huda Šaravi pokrivenog lica. On je ispružio ruku i strgao njen nikab pred svima. Huda je zapljeskala, a istovremeno su zapljeskale i ostale prisutne žene te također skinule nikabe.
Neki ljudi kažu kako su široke, duge haljine, velike mahrame i pokrivanje lica žena vraćanje u kameno doba. A ne treba se biti posebno načitano, još manje obrazovano da se zna kako su ljudi u kamenom dobu hodali goli ili polugoli a ne obučeni, kamoli potpuno pokriveni.
Ženama koje vrijeđaju naše pokrivene sestre muslimanke, hodajući u odjeći kamenog doba, bilo bi bolje da čuvaju svoju čast i čednost, pokrivajući svoju sramotu. Muškarcima koji ismijavaju naše ljubomorno čuvane supruge i kćerke, bilo bi bolje da svoje obuku i vrate im izgubljeno dostojanstvo.
Vjerovatno su mnogi od nas imali priliku čuti priče o periodu kada je muslimankama Jugoslavije bilo zabranjeno nošenje zara i feredže. Kako su to mnoge žene jako teško prihvatile, neke zbog kršenja zakona zatvarane i udarane a bilo je i slučajeva da neke od njih nisu nikako izlazile van kuće sve do smrti jer im je bilo zabranjeno izaći pokrivenog lica. Historijska pozadina teških događaja za muslimane ovih krajeva ima svoje lice i naličje. Sa druge strane kroz nešto slično ili gore prošle su i muslimanke drugih islamskih pokraina.
Praksa pokrivanja lica
Žene muslimanke su pokrivale svoja lica sa nikabom, burku'om, zarom ili feredžom, u svim krajevima islamskog svijeta kroz čitavu historiju od pojave islama sve do početka XX vijeka. Praksu potpunog pokrivanja muslimanki potvrđuju mnogi učenjaci različitih mezheba, čak su žene pokrivale lica i u krajevima gdje su bili zastupljeni hanefijski i malikijski mezheb po kojima lice i šake nisu avret.
Kaže Ibn Hadžer: "Bila je neprestana praksa da žene prilikom izlaska u mesdžide, na pijace i putovanja budu pokrivenog lica kako ih ne bi muškarci gledali." (Fethul-bari, 9/337)
Također, kaže Ebu Hamid el-Gazali: "Neprestana praksa je bila da muškarci u svim vremenima budu otkrivenog lica a žene bi izlazile pod nikabima." (Ihjau ulumid-din, 1/729)
Oko pokrivanja lica žene učenjaci četiri mezheba imaju dva poznata mišljenja.
Prvo, da je ženi dozvoljeno otkriti lice i šake, na čemu su hanefije i malikije. Drugo, da je žena obavezna pokriti i lice i šake, na čemu su šafije i hanbelije, iako unutar šafijskog mezheba ima razilaženja koji je zvanični stav mezheba. Međutim, složni su učenjaci sve četiri mezheba da je žena obavezna pokriti lice u vremenu mnoštva griješnika i pokvarenjaka.
Prvi udar na nikab, zar i feredžu
Prije ukidanja osmanskog hilafeta 1924. na vrhuncu zapadno-kolonijalnog vladanja muslimanskim pokrajinama, osvajači su bacali strijele šubhi i sumnji u islam, njegove vrijednosti i principe, tj. da je on glavni razlog zaostalosti i nazadnosti muslimana.
Nastojali su odvojiti muslimane od svega islamskog a istovremeno im podvaliti svoju 'kulturu'. Prva strijela kojom je pogođen islam je otkrivanje lica žene muslimanke. To se desilo u zemlji drevnih faraona i Egipćana, u Misru.
Naime, namjesnik Egipta Muhammed Ali-paša je slao skupine studenata u Francusku radi školovanja i stručnog usavršavanja. Među njima je bio predvodnik studenata Rifa'a Et-Tahtavi koji je nakon povratka pozvao muslimanke da otkriju svoja lica. Poslije njega u ovoj misiji je učestvovala plejada mufsida (rušitelja) islama.
Trg 'slobode' čitaj 'poniženja'
Slijedi da se u Kairu 1919. pojavljuje ženski pokret koji predvodi Huda Šaravi a čija je glavna misija bila skidanje nikaba. Prvi sastanak žena ovog pokreta je bio, ni manje ni više, nego u crkvi El-Merkusijje 1920. u Egiptu, tu je skovan plan za izvođenje teatralne predstave.
Naime, ministar S'ad Zaglul se vraćao iz Britanije, a za njegov doček napravljena su dva šatora, jedan za muškarce drugi za žene. Izašao je iz aviona i umjesto da se uputi prema šatoru muškaraca što je po protokolu, on se usmjerio prema šatoru koji je bio pun žena pokrivenih nikabom. Ispred šatora ga je dočekala Huda Šaravi pokrivenog lica. On je ispružio ruku i strgao njen nikab pred svima. Huda je zapljeskala, a istovremeno su zapljeskale i ostale prisutne žene te također skinule nikabe.
Haber se pročuo, ulema nije šutila, pisani su članci i knjige upozorenja, reagovalo se na razne načine, međutim, rupa na probušenoj lađi se nepravilno širila.
U međuvremenu se radilo na izvedbi drugog plana od strane bestidnika. Organizovane su demonstracije žena u Kairu, ispred dvorca na Nilu. U sredini okupljenih pokrivenih žena stala je Safija bint Mustafa Fehmi, inače supruga ministra S'ada Zaglula. Ona je skinula svoj nikab, bacila ga pod noge i gazila stopalima. Isto to učinila je skupina žena oko nje naočigled okupljenih masa, a zatim su zapalile bačene nikabe. Ovo mjesto je zbog tog čina nazvano Trgom slobode.
Istovremeno je izlazio časopis 'Otkriveno lice' u kojem se pozivalo na otkrivanje žena muslimanki, uz tretiranje onih koje nose nikab maloumnim i nazadnim. Kako su prolazile godine svjetlo hidžaba se gasilo, postalo je normalno da se na ulicama viđaju otkrivene žene, a nikab se tretirao ekstremizmom i pretjerivanjem. Otkrivanje lica muslimanki u ostalim muslimanskim zemljama se širilo poput požara u šumi kada zahvati suho lišće, a korak nakon toga bio je donošenje zakona koji obavezuje otkrivanje lica.
Zakonske zabrane nošenja nikaba
U Turskoj je bezbožnik Ataturk donio zakon zabrane nikaba 1920. god. U Iranu je Rida Behlevi učinio isto 1926. po Miladiju. Zatim Muhammed Eman u Afganistanu zakonski zabranjuje pokrivanje lica, u Tunisu Ebu Rukajja..
Na otkrivanje lica muslimanke se pozivalo pod raznim parolama: emancipacija žene, sloboda, jednakost spolova, napredak, civilizacijski tokovi i slično. Od tada je postalo uobičajno da se muslimanka miješa sa muškarcima strancima i na poslu i na drugim mjestima i kada to nije nužno. Naravno, nije se stalo na otkrivanju lica, muslimanske su se mahom potpuno otkrivale, vremenom se u nošnji više nisu razlikovale od nemuslimanke čak i one koje su klanjale.
Otkrivanje muslimanki Balkana
Proces otkrivanja muslimanki nije mimoišao ni Balkana nakon odlaska Osmanlija. Između dva svjetska rata u vjerskim krugovima i šire vodile su se žestoke rasprave oko propisa nikaba.
Njihova mišljenja se mogu rezimirati u tri tumačenja.
Mišljenje tradicionalista: da je vadžib zadržavanje postojeće islamske nošnje, vela, zara, feredže i pokrivanja lica. Ovo su dokazivali poznatim kur'anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. Zagovarači ovog stava, između ostalih, su: Ibrahim H. Čokić, H. M. Merhemić i Ali Riza Karabeg.
Mišljenje vjerskih modernista: da je muslimanki dozvoljeno otkriti lice jer je pokrivanje lica običaj a ne vjerski propis. Na ovome su bili reisul-ulema Džemaludin Čaušević, Husejn Đozo, Šukrija Alagić i Ajni Bušatlić.
Stav svjetovnih modernista: odbacivanje feredže, otkrivanje lica i glave, te preuzimanje evropskog načina oblačenja i uključivanja u društvo bez ograničenja. Ovo su zagovarali akademik Mehmed Begović, Dževad-beg Sulejmanpašić i Ahmed Đumišić.
Nakon Drugog svjetskog rata 1947. novi komunustički režim započinje kampanju skidanja zara i feredže koju predvodi Antifašistički front žena. Ovo ne treba da čudi od strane komunista koji su ideološki neprijatelji vjere uopćeno, međutim, čudno je što su se u tu kampanju uključile neke bošnjačke vjerske duhovne i kulturne strukture:
1- Vakufsko-mearifetski sabor na svom zasjedanju u avgustu 1947. je dao podršku pokretu skidanja zara i feredže. Došlo je u Rezoluciji Sabora tačka 4.: „Nema nikakve zapreke da se muslimanka otkrije, a pogrešno je i štetno pomiješati principe islamske vjere sa običajima koji su kočili razvoj muslimanke do danas.
2- Na zasjedanju Vrhovnog vakufskog predstavništva u FNRJ istog mjeseca i godine zaključeno je da je dužnost tog sabora i Vrhovnog vjerskog starješinstva svestrano pomoći akciju žena za skidanje zara i feredže.
3- Kulturno društvo "Preporod" na svojoj godišnjoj skupštini je pozvalo žene na skidanje zara i feredže.
4- Prilikom predaje menšure Reisul-ulemi Ibrahimu ef. Fajiću naglašeno je da je skidanje zara i feredže pitanje jednakopravnosti muslimanke.
Po nekim autorima, navodno, ove institucije i strukture su bile primorane na ovakvo ponašanje.
U međuvremenu se radilo na izvedbi drugog plana od strane bestidnika. Organizovane su demonstracije žena u Kairu, ispred dvorca na Nilu. U sredini okupljenih pokrivenih žena stala je Safija bint Mustafa Fehmi, inače supruga ministra S'ada Zaglula. Ona je skinula svoj nikab, bacila ga pod noge i gazila stopalima. Isto to učinila je skupina žena oko nje naočigled okupljenih masa, a zatim su zapalile bačene nikabe. Ovo mjesto je zbog tog čina nazvano Trgom slobode.
Istovremeno je izlazio časopis 'Otkriveno lice' u kojem se pozivalo na otkrivanje žena muslimanki, uz tretiranje onih koje nose nikab maloumnim i nazadnim. Kako su prolazile godine svjetlo hidžaba se gasilo, postalo je normalno da se na ulicama viđaju otkrivene žene, a nikab se tretirao ekstremizmom i pretjerivanjem. Otkrivanje lica muslimanki u ostalim muslimanskim zemljama se širilo poput požara u šumi kada zahvati suho lišće, a korak nakon toga bio je donošenje zakona koji obavezuje otkrivanje lica.
Zakonske zabrane nošenja nikaba
U Turskoj je bezbožnik Ataturk donio zakon zabrane nikaba 1920. god. U Iranu je Rida Behlevi učinio isto 1926. po Miladiju. Zatim Muhammed Eman u Afganistanu zakonski zabranjuje pokrivanje lica, u Tunisu Ebu Rukajja..
Na otkrivanje lica muslimanke se pozivalo pod raznim parolama: emancipacija žene, sloboda, jednakost spolova, napredak, civilizacijski tokovi i slično. Od tada je postalo uobičajno da se muslimanka miješa sa muškarcima strancima i na poslu i na drugim mjestima i kada to nije nužno. Naravno, nije se stalo na otkrivanju lica, muslimanske su se mahom potpuno otkrivale, vremenom se u nošnji više nisu razlikovale od nemuslimanke čak i one koje su klanjale.
Otkrivanje muslimanki Balkana
Proces otkrivanja muslimanki nije mimoišao ni Balkana nakon odlaska Osmanlija. Između dva svjetska rata u vjerskim krugovima i šire vodile su se žestoke rasprave oko propisa nikaba.
Njihova mišljenja se mogu rezimirati u tri tumačenja.
Mišljenje tradicionalista: da je vadžib zadržavanje postojeće islamske nošnje, vela, zara, feredže i pokrivanja lica. Ovo su dokazivali poznatim kur'anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima. Zagovarači ovog stava, između ostalih, su: Ibrahim H. Čokić, H. M. Merhemić i Ali Riza Karabeg.
Mišljenje vjerskih modernista: da je muslimanki dozvoljeno otkriti lice jer je pokrivanje lica običaj a ne vjerski propis. Na ovome su bili reisul-ulema Džemaludin Čaušević, Husejn Đozo, Šukrija Alagić i Ajni Bušatlić.
Stav svjetovnih modernista: odbacivanje feredže, otkrivanje lica i glave, te preuzimanje evropskog načina oblačenja i uključivanja u društvo bez ograničenja. Ovo su zagovarali akademik Mehmed Begović, Dževad-beg Sulejmanpašić i Ahmed Đumišić.
Nakon Drugog svjetskog rata 1947. novi komunustički režim započinje kampanju skidanja zara i feredže koju predvodi Antifašistički front žena. Ovo ne treba da čudi od strane komunista koji su ideološki neprijatelji vjere uopćeno, međutim, čudno je što su se u tu kampanju uključile neke bošnjačke vjerske duhovne i kulturne strukture:
1- Vakufsko-mearifetski sabor na svom zasjedanju u avgustu 1947. je dao podršku pokretu skidanja zara i feredže. Došlo je u Rezoluciji Sabora tačka 4.: „Nema nikakve zapreke da se muslimanka otkrije, a pogrešno je i štetno pomiješati principe islamske vjere sa običajima koji su kočili razvoj muslimanke do danas.
2- Na zasjedanju Vrhovnog vakufskog predstavništva u FNRJ istog mjeseca i godine zaključeno je da je dužnost tog sabora i Vrhovnog vjerskog starješinstva svestrano pomoći akciju žena za skidanje zara i feredže.
3- Kulturno društvo "Preporod" na svojoj godišnjoj skupštini je pozvalo žene na skidanje zara i feredže.
4- Prilikom predaje menšure Reisul-ulemi Ibrahimu ef. Fajiću naglašeno je da je skidanje zara i feredže pitanje jednakopravnosti muslimanke.
Po nekim autorima, navodno, ove institucije i strukture su bile primorane na ovakvo ponašanje.
Ova tvrdnja je upitna, jer se izjava u Rezoluciji Sabora potpuno podudara sa stavom vjerskih modernista između dva svjetska rata oko pokrivanja lica muslimanke, tj. da je to običaj a ne vjerski propis. Sa druge strane, modernističko tumačenje islama, tj. odbacivanje od islama svega što se ne slaže sa Zapadnom kršćanskom kulturom uz prilagođavanje postojećem stanju, njegovi nosioci su preuzeli kormilo IZ-a i drže ga i dan-danas.
Nekoliko godina kasnije izglasan je „Zakon o zabrani nošenja zara i feredže na 7. redovnoj Narodnoj skupštini NR BiH 28.11.1950. godine.
U javnosti među Bošnjacima je rasprostranjeno mišljenje da je komunistički režim Josipa Broza Tita glavni krivac i pokretač zabranje pokrivanja lica a što nije u potpunosti tačno jer je IZ podržavala to.
Posljedica ovog fenomena
Kampanja otkrivanja lica muslimanki uz donošenje zakonskih zabrana, pored ugrožavanja osnovnih vjerskih prava i šoka kojeg je izazvala, ostavila je velike i pogubne posljedice koje se mogu sažeti u sljedećem:
- Plasiranje i širenje u medijima i javnosti tumačenja da pokrivanje lica muslimanke nije od islama, nego da je to bio samo arapski običaj rasprostranjen među muslimanima, uz to neki nadriintelektualci ga tretiraju novotarijom i pretjerivanjem u vjeri.
- Na mnogim islamskim fakultetima, u medresama i drugim vjerskim institucijama se zabranjuje muslimanki da nosi nikab, zato ne treba čuditi donošenje zakonske zabrane nikaba u nekim evropskim zemljama, iako je ona spojena sa islamofobijom, vjerskom diskriminacijom, netolerancijom i vjekovnom mržnjom prema islamu i muslimanima.
- Šerijatski nenaučno tumačenje propisa pokrivanja muslimanke u vjerskim školama na Balkanu.
Oni iznose navodno dva mišljenja uleme:
prvo- pokrivanje čitavog tijela mimo lica i šaka, drugo- pristojno oblačenje bez pokrivanja glave. Također, da pokrivena muslimanka javno nosi pantalone, tunike, strukirane i ukrašene suknje i haljine, turbane i modne vriskove na glavi, u svemu tome po njima ima širine i stvar je (ne)ukusa jer u islamu nije bitna forma nego suština.
- Plasiranje neistine da pokrivanje lica muslimanke propagiraju i pripisuju islamu samo selefijske daije koje su to „ekstremno i neislamsko tumačenje preuzeli od poltronske saudijske petrouleme."
Sadašnje stanje na terenu
U toku zadnjeg rata (92-95) utjecajem arapskih humanitarnih organizacija i boraca ponovo se vraća i zaživljava nikab u Bosni, elhamdulillah.
Pokrivanje lica muslimanke je od propisa islama, učenjaci se samo razilaze da li je vadžib ili sunnet, to nije arapski običaj a kamoli pretjerivanje i ekstremizam u islamu, sviđalo se to kome ili ne, razumio to ili ne, bilo mu savremeno ili nesavremeno jer takve jedinke i skupine, njihova viđenja, ukusi, razmišljanja nisu parametar bilo čega- ko su oni naspram Allahove vjere.
Allahova vjera je jedna te ista od početka islama do dan-danas i važit će do Sudnjeg dana, ona se ne mijenja niti prilagođava vremenu, mjestu, državama i ljudima.
Molim Uzvišenog da nas učini dostojnim nosiocima ove uzvišene vjere.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Nekoliko godina kasnije izglasan je „Zakon o zabrani nošenja zara i feredže na 7. redovnoj Narodnoj skupštini NR BiH 28.11.1950. godine.
U javnosti među Bošnjacima je rasprostranjeno mišljenje da je komunistički režim Josipa Broza Tita glavni krivac i pokretač zabranje pokrivanja lica a što nije u potpunosti tačno jer je IZ podržavala to.
Posljedica ovog fenomena
Kampanja otkrivanja lica muslimanki uz donošenje zakonskih zabrana, pored ugrožavanja osnovnih vjerskih prava i šoka kojeg je izazvala, ostavila je velike i pogubne posljedice koje se mogu sažeti u sljedećem:
- Plasiranje i širenje u medijima i javnosti tumačenja da pokrivanje lica muslimanke nije od islama, nego da je to bio samo arapski običaj rasprostranjen među muslimanima, uz to neki nadriintelektualci ga tretiraju novotarijom i pretjerivanjem u vjeri.
- Na mnogim islamskim fakultetima, u medresama i drugim vjerskim institucijama se zabranjuje muslimanki da nosi nikab, zato ne treba čuditi donošenje zakonske zabrane nikaba u nekim evropskim zemljama, iako je ona spojena sa islamofobijom, vjerskom diskriminacijom, netolerancijom i vjekovnom mržnjom prema islamu i muslimanima.
- Šerijatski nenaučno tumačenje propisa pokrivanja muslimanke u vjerskim školama na Balkanu.
Oni iznose navodno dva mišljenja uleme:
prvo- pokrivanje čitavog tijela mimo lica i šaka, drugo- pristojno oblačenje bez pokrivanja glave. Također, da pokrivena muslimanka javno nosi pantalone, tunike, strukirane i ukrašene suknje i haljine, turbane i modne vriskove na glavi, u svemu tome po njima ima širine i stvar je (ne)ukusa jer u islamu nije bitna forma nego suština.
- Plasiranje neistine da pokrivanje lica muslimanke propagiraju i pripisuju islamu samo selefijske daije koje su to „ekstremno i neislamsko tumačenje preuzeli od poltronske saudijske petrouleme."
Sadašnje stanje na terenu
U toku zadnjeg rata (92-95) utjecajem arapskih humanitarnih organizacija i boraca ponovo se vraća i zaživljava nikab u Bosni, elhamdulillah.
Pokrivanje lica muslimanke je od propisa islama, učenjaci se samo razilaze da li je vadžib ili sunnet, to nije arapski običaj a kamoli pretjerivanje i ekstremizam u islamu, sviđalo se to kome ili ne, razumio to ili ne, bilo mu savremeno ili nesavremeno jer takve jedinke i skupine, njihova viđenja, ukusi, razmišljanja nisu parametar bilo čega- ko su oni naspram Allahove vjere.
Allahova vjera je jedna te ista od početka islama do dan-danas i važit će do Sudnjeg dana, ona se ne mijenja niti prilagođava vremenu, mjestu, državama i ljudima.
Molim Uzvišenog da nas učini dostojnim nosiocima ove uzvišene vjere.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
GODIŠNJA VAKTIJA 14,6°
Inšallah za nekoliko dana će biti u prodaji godišnja vaktija 14,6° koja važi za sve godine i sadrži 20 gradova.
Napomena: gradova kojih nema, koristite proračun najbližih gradova svome (npr. oni koji žive u Žepču koriste proračun Zavidovića).
Na dnu svake stranice nalazi se po jedan hadis, a zadnja stranica sadrži rezimirane infomacije o vaktiji 14,6°. Također, na vaktiji je prikazana slika prave i lažne zore.
Cijena godišnje vaktije je 7KM.
Moguća kupovina na veliko radi preprodaje.
Vaktiju možete naručiti i rezervisati već, broj primjeraka je ograničen.
Vaktija se može naručiti:
putem viber broja 0644219839
slanjem obične poruke na 0644437722
preko gmail: pitanja.zijadljakic.ba@gmail.com
putem Zvanične stranice dr. Zijad Ljakić.
Zašto vaktija 14,6°?
Zadnjih tridesetak godina ustanovljene su greške u većini poznatih takvima za sabah i jaciju namaz. Posljedica greške takvima se praktično ogleda u klanjaju sabah namaza prije nastupanja namaskog vremena posebno za vrijeme ramazana, a nastupanje namaskog vremena je šart valjanosti namaza po idžmau učenjaka.
Kada je nastao prvi takvim namaskih vremena?
Prvi takvim je napavljen 1908. godine u Egiptu, kada je Egipatska generalna uprava za istraživanje zadužila dvojicu Britanaca, stručnjaka iz oblasti astronomije, Meithe i Lehmanna, da sačine takvim. Prema tome, prvi takvim namaskih vremena među muslimanima je djelo dvojice nemuslimana, a što je rezultiralo da je početak sabah namaza utvrđen po astronomskoj zori tj. lažnoj, a ne pravoj zori.
Prvi ko je upozorio na grešku slijeđenja ovog takvima je bio egipatski šejh Muhammed Rešid Rida, u svom tefsiru „El-Menar“ (2/184).
U čemu je greška u poznatim svjetskim takvimima?
Poznati svjetski takvimi Ummul-kura, Rabita, EGAS iz Egipta i Univerzitet u Karaćiju imaju grešku u uglu proračuna nastupanja zore i jacije namaza. Pod uglom proračuna se misli na ugao pod kojim je Sunce ispod horizonta u odnosu na pravac posmatranja. Na osnovu toga, od poznatih takvima, takvim ISNA je najbliži ispravnom. A ostali takvimi kod kojih je ugao proračuna 19,5 ili 18 stepeni, imaju veliko odstupanje u sabah namazu shodno godišnjem dobu i mjestu.
Ko je utvrdio greške takvima?
Pored astronomskih stručnjaka pojedinaca, dva instituta su ustanovili ovu grešku:
1- Nacionalni institut za astronomska istraživanja u Egiptu, nakon posmatranja i istraživanja je 2000. godine na simpoziju potvrdio greške takvima (u nastupanju sabah i jacije namaza), a da ugao proračuna prave zore treba biti 14,5 stepeni. Učesnici i potpisnici ovog istraživanja su sljedeći sručnjaci: prof.dr. Isa Alijj Muhammed, prof.dr. Muhammed Ahmed Sulejman, dr. Emir Husejn Hasan, prof.dr. Munir Ahmed Hamdi, dr. Jasir Abdul-Hadi, dr. Abdulaziz Bekri i dr. Nebil Jusuf Husejn.
2- Institut za astronomska istraživanja u Saudiji (na Univerzitetu Kralj Abdulaziz), 2005. godine, nakon posmatranja i istraživanja, učesnici su potvrdili greške takvima i ustanovili da je ugao proračuna Prave zore 14,6 stepeni. Učesnici i potpisnici su: dr. Zekijj bin Abdurrahman el-Mustafa, dr. Ejmen bin Se’id el-Kurdi, prof. Abdulaziz el-Mermeši i dr. Mu’atez bin Nail Kurdi.
Učenjaci iz šerijata koji su potvrdili greške takvima su: Muhammed Rešid Rida, Tekijjuddin el-Hilali, Džadul-hakk, muftija El-Azhara, Muhammed Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Mustafa el-Adevi, Adnan el-‘Ar’ur, S’ad el-Haslan, Sulejman ibn Ibrahim es-Senejan.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Inšallah za nekoliko dana će biti u prodaji godišnja vaktija 14,6° koja važi za sve godine i sadrži 20 gradova.
Napomena: gradova kojih nema, koristite proračun najbližih gradova svome (npr. oni koji žive u Žepču koriste proračun Zavidovića).
Na dnu svake stranice nalazi se po jedan hadis, a zadnja stranica sadrži rezimirane infomacije o vaktiji 14,6°. Također, na vaktiji je prikazana slika prave i lažne zore.
Cijena godišnje vaktije je 7KM.
Moguća kupovina na veliko radi preprodaje.
Vaktiju možete naručiti i rezervisati već, broj primjeraka je ograničen.
Vaktija se može naručiti:
putem viber broja 0644219839
slanjem obične poruke na 0644437722
preko gmail: pitanja.zijadljakic.ba@gmail.com
putem Zvanične stranice dr. Zijad Ljakić.
Zašto vaktija 14,6°?
Zadnjih tridesetak godina ustanovljene su greške u većini poznatih takvima za sabah i jaciju namaz. Posljedica greške takvima se praktično ogleda u klanjaju sabah namaza prije nastupanja namaskog vremena posebno za vrijeme ramazana, a nastupanje namaskog vremena je šart valjanosti namaza po idžmau učenjaka.
Kada je nastao prvi takvim namaskih vremena?
Prvi takvim je napavljen 1908. godine u Egiptu, kada je Egipatska generalna uprava za istraživanje zadužila dvojicu Britanaca, stručnjaka iz oblasti astronomije, Meithe i Lehmanna, da sačine takvim. Prema tome, prvi takvim namaskih vremena među muslimanima je djelo dvojice nemuslimana, a što je rezultiralo da je početak sabah namaza utvrđen po astronomskoj zori tj. lažnoj, a ne pravoj zori.
Prvi ko je upozorio na grešku slijeđenja ovog takvima je bio egipatski šejh Muhammed Rešid Rida, u svom tefsiru „El-Menar“ (2/184).
U čemu je greška u poznatim svjetskim takvimima?
Poznati svjetski takvimi Ummul-kura, Rabita, EGAS iz Egipta i Univerzitet u Karaćiju imaju grešku u uglu proračuna nastupanja zore i jacije namaza. Pod uglom proračuna se misli na ugao pod kojim je Sunce ispod horizonta u odnosu na pravac posmatranja. Na osnovu toga, od poznatih takvima, takvim ISNA je najbliži ispravnom. A ostali takvimi kod kojih je ugao proračuna 19,5 ili 18 stepeni, imaju veliko odstupanje u sabah namazu shodno godišnjem dobu i mjestu.
Ko je utvrdio greške takvima?
Pored astronomskih stručnjaka pojedinaca, dva instituta su ustanovili ovu grešku:
1- Nacionalni institut za astronomska istraživanja u Egiptu, nakon posmatranja i istraživanja je 2000. godine na simpoziju potvrdio greške takvima (u nastupanju sabah i jacije namaza), a da ugao proračuna prave zore treba biti 14,5 stepeni. Učesnici i potpisnici ovog istraživanja su sljedeći sručnjaci: prof.dr. Isa Alijj Muhammed, prof.dr. Muhammed Ahmed Sulejman, dr. Emir Husejn Hasan, prof.dr. Munir Ahmed Hamdi, dr. Jasir Abdul-Hadi, dr. Abdulaziz Bekri i dr. Nebil Jusuf Husejn.
2- Institut za astronomska istraživanja u Saudiji (na Univerzitetu Kralj Abdulaziz), 2005. godine, nakon posmatranja i istraživanja, učesnici su potvrdili greške takvima i ustanovili da je ugao proračuna Prave zore 14,6 stepeni. Učesnici i potpisnici su: dr. Zekijj bin Abdurrahman el-Mustafa, dr. Ejmen bin Se’id el-Kurdi, prof. Abdulaziz el-Mermeši i dr. Mu’atez bin Nail Kurdi.
Učenjaci iz šerijata koji su potvrdili greške takvima su: Muhammed Rešid Rida, Tekijjuddin el-Hilali, Džadul-hakk, muftija El-Azhara, Muhammed Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Mustafa el-Adevi, Adnan el-‘Ar’ur, S’ad el-Haslan, Sulejman ibn Ibrahim es-Senejan.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
UKRAŠAVANJE KUĆA I ULICA POVODOM RAMAZANA ILI BAJRAMA
PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Ima li išta sporno u ukrašavanju kuće radi djece povodom ramazana ili bajrama? Da li je to oponašanje kjafira?(…)
https://zijadljakic.ba/ukrasavanje-kuca-i-ulica-povodom-ramazana-ili-bajrama/
PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Ima li išta sporno u ukrašavanju kuće radi djece povodom ramazana ili bajrama? Da li je to oponašanje kjafira?(…)
https://zijadljakic.ba/ukrasavanje-kuca-i-ulica-povodom-ramazana-ili-bajrama/
dr. Zijad Ljakić
UKRAŠAVANJE KUĆA I ULICA POVODOM RAMAZANA ILI BAJRAMA
Nema smetnje u ukrašavanju kuće, ulice, radnog mjesta i slično povodom mjeseca Ramazana ili Bajrama, s tim da treba voditi računa o...
ODREĐIVANJE POČETKA I KRAJA RAMAZANA
Ovo je jedno od osjetljivijih pitanja današnjice oko kojeg je nastala velika zbrka i polemika, o njemu su napisane posebne studije, izvršena izučavanja i analize, održano mnoštvo seminara i konferencija. Ovo pitanje je obrađivano na nekim fikhskim kolegijama preko dvadeset godina, kao što je slučaj sa Kolegijom islamskog prava pri Rabiti. Da bi na kraju rezultat bio sljedeći: ispravno određivanje početka i kraja Ramazana je putem viđenja mlađaka, astrološko proračunavanje je pogrešan stav oprečan idžmau učenjaka ovog Ummeta i jasnim šerijatskim dokazima, svaka država ima svoje različito viđenje mlađaka (Fikhul-nevazil od Bekira Ebu Zejda, 2/222). Uz ovo pitanje se povlači nezaobilazna zapitanost: kada će muslimani prestat da se sramote pred kjafirima u svom razilaženju oko početka i kraja Ramazana, dana Bajrama i slično?(…)
https://zijadljakic.ba/odredjivanje-pocetka-i-kraja-ramazana/
Ovo je jedno od osjetljivijih pitanja današnjice oko kojeg je nastala velika zbrka i polemika, o njemu su napisane posebne studije, izvršena izučavanja i analize, održano mnoštvo seminara i konferencija. Ovo pitanje je obrađivano na nekim fikhskim kolegijama preko dvadeset godina, kao što je slučaj sa Kolegijom islamskog prava pri Rabiti. Da bi na kraju rezultat bio sljedeći: ispravno određivanje početka i kraja Ramazana je putem viđenja mlađaka, astrološko proračunavanje je pogrešan stav oprečan idžmau učenjaka ovog Ummeta i jasnim šerijatskim dokazima, svaka država ima svoje različito viđenje mlađaka (Fikhul-nevazil od Bekira Ebu Zejda, 2/222). Uz ovo pitanje se povlači nezaobilazna zapitanost: kada će muslimani prestat da se sramote pred kjafirima u svom razilaženju oko početka i kraja Ramazana, dana Bajrama i slično?(…)
https://zijadljakic.ba/odredjivanje-pocetka-i-kraja-ramazana/
dr. Zijad Ljakić
ODREĐIVANJE POČETKA I KRAJA RAMAZANA - dr. Zijad Ljakić
Ovo je jedno od osjetljivijih pitanja današnjice oko kojeg je nastala velika zbrka i polemika, o njemu su napisane posebne studije, izvršena izučavanja i analize, održano mnoštvo seminara i konferencija. Ovo pitanje je obrađivano na nekim fikhskim kolegijama…
Forwarded from Zvanični kanal dr. Zijad Ljakić
KAKO ŽENA DA ODGOVORI ONOME KO JOJ ČESTITA 8. MART?
PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Obavljam pripravnički u jednoj školi, uskoro se bliži 8 mart. Zanima me kako da reagujem u situaciji kada čestitaju isti…. Da Vas Allah nagradi!
https://zijadljakic.ba/kako-zena-da-odgovori-onome-ko-joj-cestita-8-mart/
PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Obavljam pripravnički u jednoj školi, uskoro se bliži 8 mart. Zanima me kako da reagujem u situaciji kada čestitaju isti…. Da Vas Allah nagradi!
https://zijadljakic.ba/kako-zena-da-odgovori-onome-ko-joj-cestita-8-mart/
dr. Zijad Ljakić
KAKO ŽENA DA ODGOVORI ONOME KO JOJ ČESTITA 8. MART?
Proslavljanje Dana žena (8. mart), njegovo čestitanje i obilježavanje zabranjeno je muslimanima u bilo kom obliku. Na zabranu istog ukazuju...
ZABRANA POSTA JEDNOG ILI DVA DANA PRIJE RAMAZANA
PITANJE: Esselamu alejkum. Da li je dozvoljeno postiti dan prije ramazana?
https://zijadljakic.ba/zabrana-posta-jednog-ili-dva-dana-prije-ramazana/
PITANJE: Esselamu alejkum. Da li je dozvoljeno postiti dan prije ramazana?
https://zijadljakic.ba/zabrana-posta-jednog-ili-dva-dana-prije-ramazana/
dr. Zijad Ljakić
ZABRANA POSTA JEDNOG ILI DVA DANA PRIJE RAMAZANA
„Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji...