Amir I. Smajić
334 members
18 photos
1 video
78 links
Amir I. Smajić - official telegram channel
Download Telegram
to view and join the conversation
Da li je propisano
UČITI FATIHE MRTVIMA?

Uvaženi šejh Muhammed Rešid Ridā (umro 1354 h. god.), rahimehullah, je rekao:

“Znaj da ono što je rasprostranjeno među ljudima u selima i gradovima da se uči sura El-Fatiha mrtvima, nije preneseno u sahih (vjerodostojnom) niti da'if (slabom) hadisu. Naprotiv, to je od novotarija koje su u suprotnosti s jasnim šerijatskim tekstovima. No, radi šutnje onih koji oblače odjeću uleme i njihovog prećutnog odobravanja s ciljem udovoljavanja običnom svijetu to djelo je dignuto na stepen pritvrđenih sunneta ili možda čak obaveznih djela (farzova). Dakle, to pitanje je od stvari koje su vezane za ibadete, a u tome je obaveza zadržati se na tekstovima Kur'ana, Sunneta i djelima prvih generacija.”

(Tefsirul-menār, 8. tom, str. 268, izdavač: El-Hej'etul-misrijjetul-āmme lil-kitāb, godina izdanja: 1410/1990.)
DRUŽENJE S BRAĆOM
(koristi i štete)

Ibn Kajjim el-Dževzijje, rhm, kaže:
„Dvije su vrste druženja s braćom u vjeri:

- PRVA, okupljanje i druženje radi opuštanja i popunjavanja vremena – šteta takvog okupljanja veća je od koristi, a u najmanju ruku kvari srce i oduzima vrijeme.

- DRUGA, okupljanje radi potpomaganja na putu spasa i međusobnog podsticaja na slijeđenje istine i strpljenje – to je nabolji i najkorisniji plijen.

Međutim, takvo druženje ima tri mahane:

- PRVA, pretvaranje jednih pred drugima;
- DRUGA, govor i miješanje s ljudima više nego je potrebno;
- TREĆA, vremenom prelazi u običaj i razonodu, pa gubi svoj prvobitni cilj.“

(El-Fevāid, str. 51)
SAMO ALLAHU JEDINOM
u dovama se ruke dižu

Dove (molitve) upućuju se samo Uzvišenom Allahu, Jednom i Jedinom, koji nema sudruga. Pogrešno je moliti u dovama poslanike, vjerovjesnike, meleke, evlije ili bilo koga drugog od stvorenja. Traženje pomoći od njih ili da nam pribave neku koristi ili pak otklone nedaću ili zavjetovanje njima i slično tome, sve to su djela velikog širka, a to je najveći grijeh kojeg Allah neće nikom oprostiti, osim ako se iskreno pokaje prije smrti.

Primjer toga je da se kaže: "O Bedevi, podari mi potomstvo!", ili "O Džejlani, izliječi me!", ili "O Poslaniče, oprosti mi grijehe!" i sl. Ovakve dove su djelo velikog širka u rububijjetu (Allahovom gospodarstvu) i uluhijjetu (Allahovoj božanstvenosti) jer to je činjenje ibadeta, koji je samo Allahovo pravo, nekom drugom mimo Allaha, dželle šanuh.

Uzvišeni je rekao: "A onaj koji, pored Allaha, dovi drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici neće postići ono što žele." (El-Mu'minun, 117)
POGREŠNO TUMAČENJE
ajeta o sljedbenicima drugih vjera

Uzvišeni Allah je rekao: “One koji vjeruju te oni koji su bili židovi, kršćani i sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i Sudnji dan i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova, za njih nema straha i oni neće tugovati.” (El-Bekare, 62)

Da li ovaj ajet znači da će židovi, kršćani i sabejci koji ne budu muslimani, ali budu slijedili svoju vjeru, biti zajednio s muslimanima u Džennetu i biti pošteđeni kazne na ahiretu?

Imam mufessira Ibn Džerir et-Taberi (umro 310. h. god.) pojašnjava citirani ajet: “Vjerovanje židova, kršćana i sabejaca u ovom ajetu znači da povjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ono s čime je došao od vjere. Onaj ko od njih povjeruje u Muhammeda i ono s čim je došao od vjere i vjeruje u Sudnji dan, te čini dobra djela i ne mijenja vjeru i ne iskrivljuje je sve dok ne umre, takvom pripada nagrada za djela kod svog Gospodara.” (Džami'ul-bejan, 2/39)

Spomenuto tumačenje ajeta potvrdio je čak i poznati Ez-Zamahšeri (umro 538. h. god.), promicatelj mu'atezilske dogme, rekavši u svom tefsiru: “Oni koji povjeruju od ovih nevjernika iskrenim vjerovanjem i istinski prihvate vjeru islam, pa onda budu činili dobra djela, njima pripada nagrada koju su zaslužili shodno svom vjerovanju i dobrim djelima.” (El-Keššaf, 1/146)

Uzvišeni je rekao: “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena i on će na ahiretu biti od onih koji su propali.” (Alu Imran, 85)

ISPRAVNO ZNAČENJE AJETA: oni koji budu pravi vjernici od židova i kršćana i umru prije pojave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njima pripada nagrada za dobra djela, a oni koji dočekaju pojavu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i povjeruju u njega i slijede ga, njima pripada dvostruka nagrada, dok oni koji ne povjeruju u njega, alejhis-salatu ves-selam, i odbiju prihvatiti islam, njima pripada džehennemska vatra – da nas Allah sačuva!

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, ko god čuje za mene iz ovog ummeta, svejedno bio on židov ili kršćanin, a zatim umre i ne povjeruje u ono s čime sam poslan – bit će od stanovnika Vatre.” (Muslim, br. 240)

Imam Ibn Hazm el-Endelusi (umro 456. h. god.) prenosi konsenzus (idžmâ'a) svih islamskih pravnika: „Islam je jedina ispravna Allahova vjera na Zemlji. Nema druge ispravne vjere mimo nje. Islam je derogirao sve vjere prije nje i ne može je derogirati nijedna vjera nakon nje. Onaj do koga dospije islam, pa ga ne prihvati, on je nevjernik i vječno će gorjeti u džehennemskoj vatri.“ (Meratibul-'idžma'i, str. 267)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje (umro 728. h. god.) tvrdi: “Židovi i kršćani su nevjernici i njihovo nevjerstvo je nužno poznato u vjeri islamu.” (Medžmu'ul-fetava, 35/201)

Imam Mudžahid b. Džebr (umro 104. h. god.) proučio je ajet: “... i ne miješajte istinu s neistinom” (El-Bekare, 42), pa je rekao: “Ne miješajte judaizam i kršćanstvo s islamom.” (Tefsir Taberi, 1/607) Isto je rekao i imam Katade es-Sedusi (umro 117. h. god.) te je dodao: “Allahova vjera je islam, a judaizam i kršćanstvo su inovacije, nisu od Allaha.” (Tefsir Ibn Ebi Hatim, 1/98)

Da, islam je vjera milosti i muslimani nikome ne smiju činiti nepravdu, ali to ne znači da ćemo iskrivljavati temeljna vjerska učenja da bi se prilagodili drugima i stekli njihovu naklonost.

Istinu je rekao Jedan i Jedini: “Jedina je ispravna vjera kod Allaha, doista, islam!” (Alu Imran, 19)
ZAPITAJMO SE
da li smo spoznali Allahova imena?

Ebul-Kasim el-Asbahani, rhm, kaže: “Čovjek kada želi da oženi nečiju kćerku ili neko želi da oženi njegovu kćerku ili sa nekim posluje, nastoji da sazna njegovo ime i njegov nadimak i ime njegovog oca i njegovog djeda, te se raspituje o sitnim i krupnim stvarima vezanim za njega. Ali Uzvišeni Allah – Onaj koji nas je stvorio i opskrbio i Onaj čijoj se milosti nadamo i strahujemo od Njegove srdžbe – treba da bude prvi čija imena ćemo spoznati i naučiti njihova značenja.”

(El-Hudždžetu fi bejanil-mehadždže, 1/133)
OSNOVNO ZNANJE
i dangubičari

Nije se čuditi da 99% onih koji raspravljaju danima i noćima o, za njih, suvišnim pitanjima zapravo ne poznaju dovoljno najosnovnija i temeljna pitanja u Šerijatu, a takvih dangubičara bilo je i ranije.

Neki čovjek upitao je imama Ahmeda b. Hanbela, rhm, da li su Je'džuž i Me'džud muslimani, pa mu on reče: “Jesil' ti to dobro utvrdio osnovno znanje, pa već pitaš o tome?!”

(Ibn Muflih, El-Ādabuš-šer'ijje, 2/69)
NEMAŠ SNAGE,
treba ti pomoć u poslovima?

Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanikova kćerka Fatima, radijallahu anha, došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na bol u rukama od okretanja žrvnja. Čula je da mu je došlo roblje, pa je htjela zatražiti od njega roba da joj pomaže oko kućnih poslova, ali ga nije zatekla u kući. Rekla je to Aiši, radijallahu anha, pa ga je Aiša, kada se vratio kući, obavijestila o onome što traži Fatima, pa je otišao kod nje.

Kaže Alija: “Došao je kod nas, a mi smo već bili legli. Krenuli smo da ustanemo, a on nam reče: ‘Ostanite na svom mjestu!’ Sjeo je između mene i nje, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svome stomaku. Rekao nam je: ‘Hoćete li da vas uputim na nešto što je bolje od onoga što ste tražili? Kada legnete, ili kada odete u postelju, recite 33 puta ‘SUBHANALLAH’, 33 puta ‘ELHAMDULILLAH’ i 34 puta ‘ALLAHU EKBER’, to vam je bolje od sluge.’” (Buhari, 5361; Muslim, 2727)

Kaže Alija: “Nikada to nisam ispustio od kako sam čuo od Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem.” (Buhari, 5362)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, kaže: “Čuli smo da onaj ko redovno uči ovaj zikr prije spavanja neće osjetiti nemoć zbog posla i drugih obaveza.”, a Ibnul-Kajjim, rhm, je rekao: “Kaže se da onaj ko redovno uči ovaj zikr prije spavanja osjeti snagu u toku dana koja mu je dovoljna da nema potrebe za slugom/pomoćnikom.” (El-Vabilus-sajb, str. 97, 77)
UČENI KAKO TREBA ZBORE
makar bez posla i plate ostali

Imam, pouzdani hafiz hadisa, Ebu Usman Affân b. Muslim es-Saffâr el-Basri, jedan od šejhova islama i velikana ummeta, na ahiret preselio 220. hidžretske godine, bio je svijetli primjer ustrajnosti.

Hanbel b. Ishak, rhm, pripovijeda: “Bio sam prisutan kada su Ahmed b. Hanbel i Jahja b. Me'in bili u posjeti Affanu b. Muslimu sutradan nakon što je iskušan da potvrdi zabludu da je Kur'an stvoren, a on je bio prvi koji je iskušan od ljudi. Jahja ga je upitao: ‘O Ebu Osmane, reci nam šta ti je rekao Ishak b. Ibrahim (halifin namjesnik u Bagdadu), a šta si ti njemu odgovorio?’, pa mu reče: ‘O Ebu Zekerijja, nisam ocrnio ni tvoje lice niti lica tvojih prijatelja’ – hoće reći da nije prihvatio ono što su od njega tražili. Jahja ga opet upita: ‘A šta se tačno desilo?’, pa mu Affan odgovori: ‘Pozvao me je Ishak b. Ibrahim, pa kada sam ušao kod njega pročitao mi je pismo koje je poslao halifa Me'mun iz grada Rakke, a u njemu je pisalo: ‘Iskušaj Affana i pozovi ga da kaže da je Kur'an stvoren, pa ako se odazove, ostavi ga, a ako se ne odazove i ne pristane na ono što tražim od njega, prekini mu mjesečna primanja.’ – a Me'mun mu je prije toga davao 500 dirhema svaki mjesec. Kaže Affan: ‘Kada mi je Ishak pročitao pismo, upitao me je: ‘Šta kažeš?’, pa sam mu proučio suru Kul huvellahu ehad do kraja i upitao ga: ‘Je li ovo stvoreno?!’, a Ishak mi reče: ‘Šejhu, Vođa pravovjernih (halifa) kaže da ti, ako se ne odazoveš, ukinem mjesečna primanja koja ti dolaze od njega, pa ako ti on ukine da znaš da ćemo ti i mi ukinuti!’, pa sam mu rekao: ‘Uzvišeni Allah je rekao: ‘Na nebesima je vaša opskrba i ono što vam je obećano!’ (Ez-Zarijat, 22), zatim je ušutio i ostavio me, a ja sam izašao.’ Ovo što nam je ispričao puno je obradovalo Ahmeda b. Hanbela, Jahju b. Me'ina i njihove učenike.”

(Hatib el-Bagdadi, Tarihu Bagdad, 14/201)
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, kaže: “Učač Kur'ana treba da se prepoznaje po neprospavanim noćima dok drugi spavaju, po danima provedenim u učenju dok se drugi zabavljaju, po plaču dok se drugi smiju, po pobožnosti dok drugi lumpuju, po šutnji dok drugi o svemu i svačemu razglabaju, po skrušenosti dok se drugi prave važni i po tuzi dok se drugi vesele.”

(Ebu Ubejd b. Sellam, Fada'ilul-Kur'an, str. 113)
ČESTITKA, da ili ne?

Imam Ibnul-Kajjim, rhm, je rekao: “Onaj ko čestita drugome grijeh ili novotariju ili nevjerstvo, sam je sebe izložio Allahovom preziru i srdžbi.”

(Ahkamu ehliz-zimme, 1/441)