تَرَىٰ كَثِيرًا مِنْهُمْ يَتَوَلَّوْنَ الَّذِينَ كَفَرُوا ۚ لَبِئْسَ مَا قَدَّمَتْ لَهُمْ أَنْفُسُهُمْ أَنْ سَخِطَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ وَفِي الْعَذَابِ هُمْ خَالِدُونَ
وَلَوْ كَانُوا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالنَّبِيِّ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْهِ مَا اتَّخَذُوهُمْ أَوْلِيَاءَ وَلَٰكِنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ فَاسِقُونَ
"Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu."
"A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što je objavljeno njemu, ne bi prijateljevali sa njima ali većina njih su nevjernici." (Sura El-Maideh, 80-81)
وَلَوْ كَانُوا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالنَّبِيِّ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْهِ مَا اتَّخَذُوهُمْ أَوْلِيَاءَ وَلَٰكِنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ فَاسِقُونَ
"Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu."
"A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što je objavljeno njemu, ne bi prijateljevali sa njima ali većina njih su nevjernici." (Sura El-Maideh, 80-81)
Imam Et-Tahavi, Allah mu se smilovao, kaže: „Molimo Allaha da nas učvrsti u vjerovanju, da nam njime zapečati naša djela i sačuva nas od različitih strasti, razjedinjenih mišljenja, loših pravaca, onih koji su se suprostavili Sunnetu i Džematu muslimana, a vezali se za zabludu. Mi ih se odričemo, oni su za nas zalutali i prezreni su.“ (Šerh Aqidetu Tahavijje, Ibn Ebi el-Izz el-Hanefi, 520)
Prepoznatljivost daije u zemenu i prostoru treba biti neupitna.
Najveći razlog tome je njegov odnos prema njegovom Gospodaru.
Daija može pogriješiti ali grešku neće ponoviti.
Daija koji nosi znanje mora da bude svjestan da je primjer ljudima i da ljudi prate njegovo ponašanje više nego govor.
Daija kao javna ličnost je izložen kritici, a svaku dobronamjernu kritiku će prihvatiti i čak pohvaliti.
Najveći razlog tome je njegov odnos prema njegovom Gospodaru.
Daija može pogriješiti ali grešku neće ponoviti.
Daija koji nosi znanje mora da bude svjestan da je primjer ljudima i da ljudi prate njegovo ponašanje više nego govor.
Daija kao javna ličnost je izložen kritici, a svaku dobronamjernu kritiku će prihvatiti i čak pohvaliti.
A kakve vjere i kakvog hajra ima kod onoga koji gleda kako se čine harami, krše Allahove granice, i zanemaruje sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je hladna srca nijema jezika. Nijemi šejtan. Kao što je isto tako onaj koji govori batil (neistinu) šejtan koji govori. A je li iskušenje vjere osim od strane tih takvih koji kada sui m sigurni njihovi stamaci i njihove stolice, nemare nakon toga za vjeru. A najbolji od njiih bude onaj koji ispolji žalost .
A kada bi se njemu neko suprostavio u pogledu njegove pozicije ili imetka, tada bi upotrijebio sva tri stepena osude (tj i srcem i jezikom i rukom) i uradio sve što može. Ti takvi, pored toga što ih Allah mrzii i ne pridaje im nikakvu pažnju, su na ovom dunjaluku iskušani najvećim musibetom kojeg oni nisu svjesni, a to je smrt srca. Jer kad god je život srca potpuniji tada je i srdžba radi Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veća, i odbrana vjere jača.
Imam Ahmed i drugi učenjaci su spomenuli predaju u kojoj stoji da je Uzvišeni Allah poslao meleka da uništi jedno selo, pa je melek rekao: “Ja rab, u njemu je taj i taj pobožnjak.” Pa je Uzvišeni rekao: “Počni od njega, njegovo lice se jednog dana nije zacrvenilo radi Mene” (tj nije se srdio zbog harama koji se čine).
Ibnul Kajjim el – Dževzijje, I’lamul muveki’in
Preuzeto sa profila šejha Idriza Bilibanija
A kada bi se njemu neko suprostavio u pogledu njegove pozicije ili imetka, tada bi upotrijebio sva tri stepena osude (tj i srcem i jezikom i rukom) i uradio sve što može. Ti takvi, pored toga što ih Allah mrzii i ne pridaje im nikakvu pažnju, su na ovom dunjaluku iskušani najvećim musibetom kojeg oni nisu svjesni, a to je smrt srca. Jer kad god je život srca potpuniji tada je i srdžba radi Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veća, i odbrana vjere jača.
Imam Ahmed i drugi učenjaci su spomenuli predaju u kojoj stoji da je Uzvišeni Allah poslao meleka da uništi jedno selo, pa je melek rekao: “Ja rab, u njemu je taj i taj pobožnjak.” Pa je Uzvišeni rekao: “Počni od njega, njegovo lice se jednog dana nije zacrvenilo radi Mene” (tj nije se srdio zbog harama koji se čine).
Ibnul Kajjim el – Dževzijje, I’lamul muveki’in
Preuzeto sa profila šejha Idriza Bilibanija
Ibret!
Allahu spoji ovog čovjeka sa njegovom princezom u Džennetu!
Kćer jordanskog daije dr. Ijjada Kunejbija je preselila na Ahiret. Bila je curica od 13 godina, a zvala se Sara.
U vijesti o preseljenju je napisao: "Srce tuguje, oči puštaju suze, i mi smo Saro zbog rastanka s tobom tužni, ali nećemo reći ništa osim ono sa čime je Allah zadovoljan." Kao i Poslanik a.s. kada mu je preselio sin Ibrahim.
Na kraju vijesti je napisao: "Allah ti se smilovao, o voljena moja." I dovio je od Allaha da je sastavi sa njim u Džennetu.
Fascinantan je njegov govor prije dva dana na dženazi, subhanallah kakav sabur.
Govori o svojim posljednjim trenucima sa njom, kako mu je tražila da joj uči ajete o Džennetu i uživanjima....
Izgovarala je neprestano riječi najveće istine pred izdisaj: La ilahe illallah i tako otišla svom Gospodaru.
Nije se ni dana srdila na Allaha zbog odredbe koju joj je propisao, već je sve to strpljivo podnosila.
Kaže on kroz zahvalu Allahu da mu je drago jer je preselila kao vjernica, iako nije bila šerijatski zadužena propisima, preselila je, a bila je pokrivena djevojka, preselila je sa namazom, kao prava mu'minka.
Prije preseljenja je radila na emisijama u kojima je se obraćala omladini dajući im savjete.
Savjetuje dr. Ijjad, da ako nekog volimo, da uložimo maksimalan trud da ga usmjerimo Pravom putu, putu Islama. Jer pravi gubitak sljeduje onog ko na Ahiretu izgubi i sebe, i svoju porodicu kako kaže Allah u suri Zumer.
Tužno je kada roditelj završi u Džennetu, a djeca u Vatri, kao i obratno. A najljepše je kada svi završe vječno u Džennetu. A oni koji budu vjerovali, i ako ih njihova djeca budu u vjerovanju slijedila, Allah će ih sastaviti sviju u Džennetu, kao što to Allah spominje u suri Tur.
Dr. Ijjad govori kako je inšallah njeno društvo sada u kaburu ljepše od onoga društva koje je iza sebe ostavila, tako da zahvaljuje Allahu na tome.
Molimo Allaha da ovog čovjeka sastavi sa njegovom princezom u Džennetu.!
A da nas opskrbi saburom na svakoj situaciji koju nam On Uzvišeni odredi.
Ovo je kratki sažetak njegovog govora na dženazi. A pregledalo ga je skoro 4 miliona ljudi do sada.
Allahu spoji ovog čovjeka sa njegovom princezom u Džennetu!
Kćer jordanskog daije dr. Ijjada Kunejbija je preselila na Ahiret. Bila je curica od 13 godina, a zvala se Sara.
U vijesti o preseljenju je napisao: "Srce tuguje, oči puštaju suze, i mi smo Saro zbog rastanka s tobom tužni, ali nećemo reći ništa osim ono sa čime je Allah zadovoljan." Kao i Poslanik a.s. kada mu je preselio sin Ibrahim.
Na kraju vijesti je napisao: "Allah ti se smilovao, o voljena moja." I dovio je od Allaha da je sastavi sa njim u Džennetu.
Fascinantan je njegov govor prije dva dana na dženazi, subhanallah kakav sabur.
Govori o svojim posljednjim trenucima sa njom, kako mu je tražila da joj uči ajete o Džennetu i uživanjima....
Izgovarala je neprestano riječi najveće istine pred izdisaj: La ilahe illallah i tako otišla svom Gospodaru.
Nije se ni dana srdila na Allaha zbog odredbe koju joj je propisao, već je sve to strpljivo podnosila.
Kaže on kroz zahvalu Allahu da mu je drago jer je preselila kao vjernica, iako nije bila šerijatski zadužena propisima, preselila je, a bila je pokrivena djevojka, preselila je sa namazom, kao prava mu'minka.
Prije preseljenja je radila na emisijama u kojima je se obraćala omladini dajući im savjete.
Savjetuje dr. Ijjad, da ako nekog volimo, da uložimo maksimalan trud da ga usmjerimo Pravom putu, putu Islama. Jer pravi gubitak sljeduje onog ko na Ahiretu izgubi i sebe, i svoju porodicu kako kaže Allah u suri Zumer.
Tužno je kada roditelj završi u Džennetu, a djeca u Vatri, kao i obratno. A najljepše je kada svi završe vječno u Džennetu. A oni koji budu vjerovali, i ako ih njihova djeca budu u vjerovanju slijedila, Allah će ih sastaviti sviju u Džennetu, kao što to Allah spominje u suri Tur.
Dr. Ijjad govori kako je inšallah njeno društvo sada u kaburu ljepše od onoga društva koje je iza sebe ostavila, tako da zahvaljuje Allahu na tome.
Molimo Allaha da ovog čovjeka sastavi sa njegovom princezom u Džennetu.!
A da nas opskrbi saburom na svakoj situaciji koju nam On Uzvišeni odredi.
Ovo je kratki sažetak njegovog govora na dženazi. A pregledalo ga je skoro 4 miliona ljudi do sada.
Kaze šejhul islam ibn Tejmije:"Kad već govorimo da će Allah dati iskušenja,na kojima će se prepoznati iskreni i oni koji lažu,onda moraš znati da Kur'an potvrđuje i upućuje na dvije stvari:
-Prva stvar je da nema iskrenosti u imanu bez džihada
-Druga stvar je da neće biti vjera uspostavljena bez džihada.
Isječak iz dersa šejha Nusreta Imamovića pod nazivom Sabur i Zahvalnost
-Prva stvar je da nema iskrenosti u imanu bez džihada
-Druga stvar je da neće biti vjera uspostavljena bez džihada.
Isječak iz dersa šejha Nusreta Imamovića pod nazivom Sabur i Zahvalnost
Četvrtak 13.06.2019 god. Ders poslije AKŠAM namaza (ikamet u 20:40h)
Mjesto: Mesdžid Selam
Ehlen we sehlen
Mjesto: Mesdžid Selam
Ehlen we sehlen
SMRT ŠEJHA SEJJIDA KUTBA
Ova ispovijest je objavljena u knjizi “Allahovi pokajnici”, autora Muhammeda Abdul Aziz el-Musneda.
Priča o egipatskom diktatorskom režimu koji je proteklih decenija počinio brojne i teške zločine nad egipatskim muslimanima. Brojni egipatski zatvori su pretvoreni u najcrnja mučilišta. Kao slikovit primjer takve prakse egipatskih diktatora prenosimo ispovijest dvojice egipatskih policajaca o pogubljenju poznatog egipatskog islamskog mislioca Sejjida Kutba koji je obješen 1966.godine.
“Bilo je stvari o kojima nismo razmišljali, a koje su uzrokovale velike promjene u našim životima. Svake noći smo u vojnom zatvoru primali stare i mlade, muškarce i žene. Rečeno nam je da su to bili izdajnici koji su sarađivali sa Židovima i da moramo izvući njihove tajne. Jedini način da se to uradi je bio kroz žestoka mučenja! Nismo se ustručavali da deformišemo izgled njihovih tijela upotrebom raznih vrsta palica i bičeva.
Mi smo to činili sa čvrstim uvjerenjem da smo obavljali svetu dužnost. Međutim, ubrzo smo se susreli sa neobjašnjivim stvarima. Shvatili smo da su ti „izdajnici” strogo obavljali svoje molitve noću neprestano izgovarajući Allahovo ime, čak i kad su bili mučeni. Neki od njih su čak i umrli za vrijeme bičevanja ili dok su ih divlji psi napadali. Ipak, oni su i tada imali osmijeh na svojim licima i neprestano su spominjali Allahovo ime.
Zbog toga nam je postalo sumnjivo ono što nam je rečeno o njima jer je bilo nemoguće da tako pobožni vjernici budu izdajnici koji su sarađivali sa Allahovim neprijateljima! Moj brat i ja smo se tajno dogovorili da izbjegavamo da im nanosimo bol. Nastojali smo da im pružimo pomoć koliko god je to bilo moguće. Allahovom milošću, naš boravak u tom zatvoru nije dugo trajao. Naš posljednji zadatak je bio da čuvamo ćeliju u kojoj je bio zatvoren jedan od zatočenika. Opisan nam je kao najopasniji od svih njih, tj. njihov vođa. Zvao se Sejjid Kutb.
Čovjek je zbog mučenja bio u bolovima do te mjere da nije mogao više da stoji na svojim nogama. Oni su ga nosili u vojni sud da bi razmatrali njegov slučaj. Jedne noći je došlo naređenje da ga objesimo. Doveli su mu šejha da ga podsjeti na Allaha (prije nego što ga pogube). Rano ujutro sljedećeg dana, moj brat i ja smo ga držeći za ruke odveli do vozila u kojem su bili i neki drugi zatočenici. Vozilo je nekoliko trenutaka kasnije krenulo prema mjestu pogubljenja. Iza nas su bila vojna vozila u kojima su se vozili naoružani vojnici koji su čuvali zatočenike. Naoružani vatrenim oružjem, vojnici su brzo zauzeli mjesta koja su im unaprijed bila određena, dok su službenici pripremili sve ostalo, uključujući i vješala za zatvorenike. Uskoro su im konopci stavljeni oko vratova, a dželat je stajao čekajući naređenje da ukloni postolja ispod nogu optuženih.
Ispod crne zastave je stajao vojnik koji je imao zadatak da je podigne za vrijeme pogubljenja. Najimpresivnije su bile riječi koje su oni uputili svojoj braći i sestrama, dajući im dobre vijesti o ponovnom susretu sa njima u Džennetu, zajedno sa Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima. Ove riječi su popraćene dirljivim uzvicima: „Allahu ekber, sva zahvala pripada Njemu!” U ovim jezivim trenucima smo čuli približavanje vozila. Stražar je otvorio kapiju na kojoj se pojavio visoko rangirani oficir. On je prodornim glasom izdao naređenje konvoju da se zaustavi.
Oficir se zatim uputio prema Sejjidu. Naredio je da mu se ukloni povez sa očiju. Potom mu se obratio drhtavim glasom: „Moj brate, Sejjide, naš dobronamjerni i milostivi predsjednik (egipatski predsjednik) će vas pomilovati i poklonit će vam vaše živote ako napišeš i potpišeš samo jednu rečenicu.”
Oficir nije ni čekao da Sejjid odgovori. Brzo je otvorio bilježnicu koju je držao u ruci i rekao je: „Napiši, moj brate, samo ovu rečenicu: ‘Bio sam kriv i izvinjavam se.’” Sejjid ga pogleda svojim bistrim očima.
Neopisivi osmijeh mu se pojavi na licu, a zatim reče oficiru iznenađujuće mirnim glasom: „Nikada! Nikada ne bih zamijenio ovaj privremeni život sa vječnim životom na Ahiretu!
” Oficir mu uz
Ova ispovijest je objavljena u knjizi “Allahovi pokajnici”, autora Muhammeda Abdul Aziz el-Musneda.
Priča o egipatskom diktatorskom režimu koji je proteklih decenija počinio brojne i teške zločine nad egipatskim muslimanima. Brojni egipatski zatvori su pretvoreni u najcrnja mučilišta. Kao slikovit primjer takve prakse egipatskih diktatora prenosimo ispovijest dvojice egipatskih policajaca o pogubljenju poznatog egipatskog islamskog mislioca Sejjida Kutba koji je obješen 1966.godine.
“Bilo je stvari o kojima nismo razmišljali, a koje su uzrokovale velike promjene u našim životima. Svake noći smo u vojnom zatvoru primali stare i mlade, muškarce i žene. Rečeno nam je da su to bili izdajnici koji su sarađivali sa Židovima i da moramo izvući njihove tajne. Jedini način da se to uradi je bio kroz žestoka mučenja! Nismo se ustručavali da deformišemo izgled njihovih tijela upotrebom raznih vrsta palica i bičeva.
Mi smo to činili sa čvrstim uvjerenjem da smo obavljali svetu dužnost. Međutim, ubrzo smo se susreli sa neobjašnjivim stvarima. Shvatili smo da su ti „izdajnici” strogo obavljali svoje molitve noću neprestano izgovarajući Allahovo ime, čak i kad su bili mučeni. Neki od njih su čak i umrli za vrijeme bičevanja ili dok su ih divlji psi napadali. Ipak, oni su i tada imali osmijeh na svojim licima i neprestano su spominjali Allahovo ime.
Zbog toga nam je postalo sumnjivo ono što nam je rečeno o njima jer je bilo nemoguće da tako pobožni vjernici budu izdajnici koji su sarađivali sa Allahovim neprijateljima! Moj brat i ja smo se tajno dogovorili da izbjegavamo da im nanosimo bol. Nastojali smo da im pružimo pomoć koliko god je to bilo moguće. Allahovom milošću, naš boravak u tom zatvoru nije dugo trajao. Naš posljednji zadatak je bio da čuvamo ćeliju u kojoj je bio zatvoren jedan od zatočenika. Opisan nam je kao najopasniji od svih njih, tj. njihov vođa. Zvao se Sejjid Kutb.
Čovjek je zbog mučenja bio u bolovima do te mjere da nije mogao više da stoji na svojim nogama. Oni su ga nosili u vojni sud da bi razmatrali njegov slučaj. Jedne noći je došlo naređenje da ga objesimo. Doveli su mu šejha da ga podsjeti na Allaha (prije nego što ga pogube). Rano ujutro sljedećeg dana, moj brat i ja smo ga držeći za ruke odveli do vozila u kojem su bili i neki drugi zatočenici. Vozilo je nekoliko trenutaka kasnije krenulo prema mjestu pogubljenja. Iza nas su bila vojna vozila u kojima su se vozili naoružani vojnici koji su čuvali zatočenike. Naoružani vatrenim oružjem, vojnici su brzo zauzeli mjesta koja su im unaprijed bila određena, dok su službenici pripremili sve ostalo, uključujući i vješala za zatvorenike. Uskoro su im konopci stavljeni oko vratova, a dželat je stajao čekajući naređenje da ukloni postolja ispod nogu optuženih.
Ispod crne zastave je stajao vojnik koji je imao zadatak da je podigne za vrijeme pogubljenja. Najimpresivnije su bile riječi koje su oni uputili svojoj braći i sestrama, dajući im dobre vijesti o ponovnom susretu sa njima u Džennetu, zajedno sa Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima. Ove riječi su popraćene dirljivim uzvicima: „Allahu ekber, sva zahvala pripada Njemu!” U ovim jezivim trenucima smo čuli približavanje vozila. Stražar je otvorio kapiju na kojoj se pojavio visoko rangirani oficir. On je prodornim glasom izdao naređenje konvoju da se zaustavi.
Oficir se zatim uputio prema Sejjidu. Naredio je da mu se ukloni povez sa očiju. Potom mu se obratio drhtavim glasom: „Moj brate, Sejjide, naš dobronamjerni i milostivi predsjednik (egipatski predsjednik) će vas pomilovati i poklonit će vam vaše živote ako napišeš i potpišeš samo jednu rečenicu.”
Oficir nije ni čekao da Sejjid odgovori. Brzo je otvorio bilježnicu koju je držao u ruci i rekao je: „Napiši, moj brate, samo ovu rečenicu: ‘Bio sam kriv i izvinjavam se.’” Sejjid ga pogleda svojim bistrim očima.
Neopisivi osmijeh mu se pojavi na licu, a zatim reče oficiru iznenađujuće mirnim glasom: „Nikada! Nikada ne bih zamijenio ovaj privremeni život sa vječnim životom na Ahiretu!
” Oficir mu uz
vrati tužnim glasom: „Ali, to će značiti vašu smrt, Sejjide!“ Sejjid odgovori: „Mi žudimo za smrću na Allahovom putu. Allahu ekber!”
Ovo nam je pokazalo čvrstoću vjere pravih vjernika. Nemoguće je bilo nastaviti taj dijalog. Oficir je signalizirao dželatu da izvrši pogubljenje. Uspjeli su samo da izgovore: „Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov Poslanik.”
Uskoro su se tijela Sejjida i njegove braće njihala na vješalima. To nećemo zaboraviti sve dok smo živi! Njihova čvrstoća u vjeri je imala jak uticaj na nas. Zbog toga smo postali pobožniji i bogobojažljiviji. Molimo Allaha da nas učvrsti na pravom putu. Amin!!!”
Preuzeto iz knjige “Allahovi pokajnici”, autora: Muhammed Abdul Aziz el-Musned
Ovo nam je pokazalo čvrstoću vjere pravih vjernika. Nemoguće je bilo nastaviti taj dijalog. Oficir je signalizirao dželatu da izvrši pogubljenje. Uspjeli su samo da izgovore: „Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov Poslanik.”
Uskoro su se tijela Sejjida i njegove braće njihala na vješalima. To nećemo zaboraviti sve dok smo živi! Njihova čvrstoća u vjeri je imala jak uticaj na nas. Zbog toga smo postali pobožniji i bogobojažljiviji. Molimo Allaha da nas učvrsti na pravom putu. Amin!!!”
Preuzeto iz knjige “Allahovi pokajnici”, autora: Muhammed Abdul Aziz el-Musned
🔷️Rekao je Hasan el-Basri:
🔷️''Svoj pogled ni prema čemu nisam usmjerio, niti sam svojim jezikom ikada progovorio, niti sam svojom rukom išta dotaknuo, niti su moja stopala ikada korak napravila sve dok nisam razmislio da li se radi o pokornosti (Uzvišenom Allahu) ili o nepokornosti?
🔷️Ako bi bila riječ o pokornosti, odmah bih pristupio, a ako bi se radilo o nepokornosti, odmah bih ustuknuo.''
🔷️(Ibn Redžeb el-Hanbeli, Kelimetul-ihlasi ve tahkiku ma'naha, str. 35.)
🔷️''Svoj pogled ni prema čemu nisam usmjerio, niti sam svojim jezikom ikada progovorio, niti sam svojom rukom išta dotaknuo, niti su moja stopala ikada korak napravila sve dok nisam razmislio da li se radi o pokornosti (Uzvišenom Allahu) ili o nepokornosti?
🔷️Ako bi bila riječ o pokornosti, odmah bih pristupio, a ako bi se radilo o nepokornosti, odmah bih ustuknuo.''
🔷️(Ibn Redžeb el-Hanbeli, Kelimetul-ihlasi ve tahkiku ma'naha, str. 35.)
🔴Obavještavamo sve članove ovog kanala na neke od aktivnosti u našem dzemaa'tu:
🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza:
Sabah 4:10h
Podne 13:30h
Ikindija 17:20h
Akšam 20:45h
Jacija 22:30h
🔷️Svakog četvrtka DERS poslije akšam namaza.
🔷️Svakog petka DŽUMA namaz.
🔷️Svake nedjelje HALKA KUR'ANA poslije akšam namaza.
🔶️EHLEN WE SEHLEN🔶️
🔶️SVI STE DOBRO DOŠLI🔶️
🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza:
Sabah 4:10h
Podne 13:30h
Ikindija 17:20h
Akšam 20:45h
Jacija 22:30h
🔷️Svakog četvrtka DERS poslije akšam namaza.
🔷️Svakog petka DŽUMA namaz.
🔷️Svake nedjelje HALKA KUR'ANA poslije akšam namaza.
🔶️EHLEN WE SEHLEN🔶️
🔶️SVI STE DOBRO DOŠLI🔶️
Mesdžid Selam Sarajevo pinned «🔴Obavještavamo sve članove ovog kanala na neke od aktivnosti u našem dzemaa'tu: 🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza: Sabah 4:10h Podne 13:30h Ikindija 17:20h Akšam 20:45h Jacija 22:30h 🔷️Svakog četvrtka DERS poslije akšam namaza. 🔷️Svakog…»
Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre رضى الله عنه bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre رضى الله عنه ostao je da stražari (ribat). U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: ”Zašto si ostao da stražariš?” Ebu Hurejre رضى الله عنه kazao je: ”Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: ‘Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja u Noći kadra kod Crnog kamena.“ (Bejheki u Šuabul-iman, hadis br. 4286; Ibn Hiban u svome Sahihu, hadis br. 4603, njegovu vjerodostojnost potvrdio je Šuajb Arnaut u opaskama na istu knjigu. Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih knjiga)
“Vjernik se raduje u sigurnost svoje vjere, makar izgubio svoj dunjaluk, dok licemjer se raduje u sigurnost svoga dunjaluka makar izgubio svoju vjeru.”
šejh Abdulaziz et-Tarifi, hafizahullah.
šejh Abdulaziz et-Tarifi, hafizahullah.
Braćo, pošto znate da je naš moto i menhedž "Tevhid, isprva i stalno", nećete se čuditi postojanosti našeg stava po pitanju Mursija, Erdogana, Hamasa i njima sličnih, od onih koji su odabrali demokratiju kao put na kojem su zalutali i u zabludu odveli svoje sljedbenike i time iskušali ljude, zato nam ne predstavlja nelagodu da ga obznanimo, tražeći Allahovo zadovoljstvo, makar se ljudi rasrdili na nas:
Mi ne volimo, niti nam je dopušteno da volimo, ovakve na način kako ih vole oni kod kojih je poremećena vaga privrženosti i odricanja,
jer je ljubav i mržnja kod nas najčvršća veza tevhida i nećemo doviti za milost njima, niti pozivati ljude da dove za milost njima kada umru, jer je njihova novotarija od novotarija koje iziskuju tekfir, pa čak i kod onih koji ih ne smatraju nevjernicima zbog nje, dopušteno je da se ljudi odvrate od ove moderne novotarije ostavljanjem dženaze namaza i traženja milosti za njih.
Ovaj fikh odabire i pretpostavlja onaj koji pretpostavlja interes tevhida i javno, jasno ispoljavanje njega nad emocijama i interesom zadovoljavanja ljudi i daje mu prednost nad novim menhedžom fabrikacije, razvodnjavanja i krpljenja, čiji talas jaše veliki broj šejhova današnjice.
Podsjećamo svakog kome se ne sviđa ovaj naš govor na to da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije klanjao dženazu onome ko je umro, a imao je duga, i onome ko je utajio ratni plijen, i sličnim počiniocima velikih grijeha, makar to dopustio svojim ashabima, zato mi to ne zabranjujemo, ali kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, time odvraćao počinioce velikih grijeha, šta je tada sa onima koji su otišli u zabludu birajući novotariju demokratije koja izvodi iz vjere, njome zaveli svoje sljedbenike i mnoge ljude i bili ustrajni u pozivu u nju i zahtijevanju njenog legitimiteta i toga da vlast pripada narodu, njihovom glasu i autoritetu, čak i nakon njihovog uklanjanja sa vlasti i zatvaranja!
Zar je dopušteno da se čudi znalac ili onaj koji razumije da mi ne molimo milost za njih, a pogotovo da uz moljenje milosti za njih odabere hvalu, iskazivanje ljubavi i pohvalu pa da se povrati na staru stazu i time, htio ili ne, učestvuje u podupiranju demokrata!?
Nema sumnje da nemoljenje milosti za ovakve vladare ispoljavajući naše odricanje od njihove novotarije i puta zablude i odvođenja u zabludu je preče i čvršće od ostavljanja dženaze nekim počiniocima velikih grijeha, što učenjaci dopuštaju, a neki čine obaveznim osobama koje se slijede i bitnim ličnostima.
A ko vam bude, o mladići, dokazivao dženazom koju je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao Nedžašiju, recite mu da je najviše što je bilo obavezno Nedžašiju u njegovom vremenu prije upotpunjenja propisa ostvarenje tevhida i podrška njegovim sljedbenicima. Nedžaši je ostvario tevhid i pomogao je ashabe i nije ih predao neprijateljima, zatočio ili ostavio na cjedilu, kao što su učinili gorespomenuti vladari sa pomagačima tevhida i mudžahidima, a primjeri ovoga u njihovim biografijama su poznati, i navođenje toga spada u domen pojašnjavanja banalno jasnih stvari, jer su se spomenuti zabavili zadovoljavanjem nevjerničkog svijeta i približavanjem njemu po pitanju borbe protiv onoga što se naziva terorizmom, a u stvari je džihad, i odabrali su, i oni i njihovi džemati, put demokratije, pa su otišli u zabludu i u nju odveli druge.
Naš stav po pitanju njih je odricanje od njihove novotarije, koje je povezano sa tevhidom i polazi od njegove najčvršće niti, a nije kao polazne tačke onih koji se od njih odriču i iskazuju im neprijateljstvo od medhalija i njima sličnih od uleme sultana iskazujući prisnost njihovim tagutima - ovakvi su gori i u većoj zabludi.
I podsjećamo vas na naš stav i njegovu postojanost kada su umrli neki predvodnici grupacija pomognutih od strane taguta, a obećavali su ljudima da će prihvatiti odabir naroda, kakav god bio, nakon što uklone Beššara, pa nismo molili za milost za njih, i kada su me neke neznalice za to ukorile, tada sam rekao otprilike da emocionalni stavovi ne bi trebali promijeniti niti razvodniti odabir sljedbenika čvrste i ispravn
Mi ne volimo, niti nam je dopušteno da volimo, ovakve na način kako ih vole oni kod kojih je poremećena vaga privrženosti i odricanja,
jer je ljubav i mržnja kod nas najčvršća veza tevhida i nećemo doviti za milost njima, niti pozivati ljude da dove za milost njima kada umru, jer je njihova novotarija od novotarija koje iziskuju tekfir, pa čak i kod onih koji ih ne smatraju nevjernicima zbog nje, dopušteno je da se ljudi odvrate od ove moderne novotarije ostavljanjem dženaze namaza i traženja milosti za njih.
Ovaj fikh odabire i pretpostavlja onaj koji pretpostavlja interes tevhida i javno, jasno ispoljavanje njega nad emocijama i interesom zadovoljavanja ljudi i daje mu prednost nad novim menhedžom fabrikacije, razvodnjavanja i krpljenja, čiji talas jaše veliki broj šejhova današnjice.
Podsjećamo svakog kome se ne sviđa ovaj naš govor na to da Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije klanjao dženazu onome ko je umro, a imao je duga, i onome ko je utajio ratni plijen, i sličnim počiniocima velikih grijeha, makar to dopustio svojim ashabima, zato mi to ne zabranjujemo, ali kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, time odvraćao počinioce velikih grijeha, šta je tada sa onima koji su otišli u zabludu birajući novotariju demokratije koja izvodi iz vjere, njome zaveli svoje sljedbenike i mnoge ljude i bili ustrajni u pozivu u nju i zahtijevanju njenog legitimiteta i toga da vlast pripada narodu, njihovom glasu i autoritetu, čak i nakon njihovog uklanjanja sa vlasti i zatvaranja!
Zar je dopušteno da se čudi znalac ili onaj koji razumije da mi ne molimo milost za njih, a pogotovo da uz moljenje milosti za njih odabere hvalu, iskazivanje ljubavi i pohvalu pa da se povrati na staru stazu i time, htio ili ne, učestvuje u podupiranju demokrata!?
Nema sumnje da nemoljenje milosti za ovakve vladare ispoljavajući naše odricanje od njihove novotarije i puta zablude i odvođenja u zabludu je preče i čvršće od ostavljanja dženaze nekim počiniocima velikih grijeha, što učenjaci dopuštaju, a neki čine obaveznim osobama koje se slijede i bitnim ličnostima.
A ko vam bude, o mladići, dokazivao dženazom koju je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao Nedžašiju, recite mu da je najviše što je bilo obavezno Nedžašiju u njegovom vremenu prije upotpunjenja propisa ostvarenje tevhida i podrška njegovim sljedbenicima. Nedžaši je ostvario tevhid i pomogao je ashabe i nije ih predao neprijateljima, zatočio ili ostavio na cjedilu, kao što su učinili gorespomenuti vladari sa pomagačima tevhida i mudžahidima, a primjeri ovoga u njihovim biografijama su poznati, i navođenje toga spada u domen pojašnjavanja banalno jasnih stvari, jer su se spomenuti zabavili zadovoljavanjem nevjerničkog svijeta i približavanjem njemu po pitanju borbe protiv onoga što se naziva terorizmom, a u stvari je džihad, i odabrali su, i oni i njihovi džemati, put demokratije, pa su otišli u zabludu i u nju odveli druge.
Naš stav po pitanju njih je odricanje od njihove novotarije, koje je povezano sa tevhidom i polazi od njegove najčvršće niti, a nije kao polazne tačke onih koji se od njih odriču i iskazuju im neprijateljstvo od medhalija i njima sličnih od uleme sultana iskazujući prisnost njihovim tagutima - ovakvi su gori i u većoj zabludi.
I podsjećamo vas na naš stav i njegovu postojanost kada su umrli neki predvodnici grupacija pomognutih od strane taguta, a obećavali su ljudima da će prihvatiti odabir naroda, kakav god bio, nakon što uklone Beššara, pa nismo molili za milost za njih, i kada su me neke neznalice za to ukorile, tada sam rekao otprilike da emocionalni stavovi ne bi trebali promijeniti niti razvodniti odabir sljedbenika čvrste i ispravn
e akide ili udaljiti onoga kome je vaga "tevhid prvo", pa kome vaga bude tevhid, taj će biti čvrst u svom izboru koji je u skladu i harmoniji sa najčvršćom niti tevhida.
I prije nego završimo podsjećamo da uvijek govorimo da je Mursi, kao i Erdogan i Hamas, bolji kod nas od izdajica i zlikovaca taguta,
čak su njihove cipele bolje od ovih taguta, izdajica i lopova.
Međutim nasljednici vjerovjesnika i pomagači tevhida se ne zanimaju vaganjem između cipela, niti aplaudiranjem i opravdavanjem vladarima koji nisu uspostavili Allahov Šerijat, kakva god bila njihova dobra djela koje njihovi zaljubljenici broje, i koliko god ih ljudi uzdizdali, ovim se zanimaju oni koji plove uz najjaču struju i biraju ono što vole sljedbenici i traže slušaoci, i istopili su se u gorkoj stvarnosti i odabrali su put razvodnjavanja i opravdavanja.
Mi se zanimamo u ovakvim situacijama time da kažemo ljudima:
Demokratija i njene kutije poništavaju tevhid i džihad i onaj koji vodi u zabludu ljude uljepšavanjem onoga što poništava tevhid i oponira mu, takvom ćemo poreći i opominjati od njega i odreći se njegovog puta, ko god bio, i neće njegovo iskušenje, tamnica i smrt kod nas promijeniti išta od ovog opominjanja, ovi su stavovi povezani sa tevhidom i njegovom najčvršćom niti i od ovog stava nas neće ukloniti to što se sa cijelim svijetom razilazimo u njemu niti ćemo od njega odustati zato što plivamo uzvodno, niti ičija kleveta, niti ičije vrijeđanje.
A oni koji se bore protiv tevhida i njegovih sljedbenika od drugih taguta i vladara silnika, naš prigovor njima je veći i odricanje od njih veće, i mržnja prema njemu je veća, i opominjanje od njega jače, da ne bi neko pomislio da se sa ovim našim stavom prema Mursiju, Erdoganu ili Hamasu svrstavamo na stranu njihovih neprijatelja taguta, da Allah sačuva.
Mi se uvijek svrstavamo uz tevhid, isprva i uvijek.
A Allah nas gleda, i On je naš Gospodar, a divan je On Pomoćnik.
Ebu Muhammed El-Makdisi.
I prije nego završimo podsjećamo da uvijek govorimo da je Mursi, kao i Erdogan i Hamas, bolji kod nas od izdajica i zlikovaca taguta,
čak su njihove cipele bolje od ovih taguta, izdajica i lopova.
Međutim nasljednici vjerovjesnika i pomagači tevhida se ne zanimaju vaganjem između cipela, niti aplaudiranjem i opravdavanjem vladarima koji nisu uspostavili Allahov Šerijat, kakva god bila njihova dobra djela koje njihovi zaljubljenici broje, i koliko god ih ljudi uzdizdali, ovim se zanimaju oni koji plove uz najjaču struju i biraju ono što vole sljedbenici i traže slušaoci, i istopili su se u gorkoj stvarnosti i odabrali su put razvodnjavanja i opravdavanja.
Mi se zanimamo u ovakvim situacijama time da kažemo ljudima:
Demokratija i njene kutije poništavaju tevhid i džihad i onaj koji vodi u zabludu ljude uljepšavanjem onoga što poništava tevhid i oponira mu, takvom ćemo poreći i opominjati od njega i odreći se njegovog puta, ko god bio, i neće njegovo iskušenje, tamnica i smrt kod nas promijeniti išta od ovog opominjanja, ovi su stavovi povezani sa tevhidom i njegovom najčvršćom niti i od ovog stava nas neće ukloniti to što se sa cijelim svijetom razilazimo u njemu niti ćemo od njega odustati zato što plivamo uzvodno, niti ičija kleveta, niti ičije vrijeđanje.
A oni koji se bore protiv tevhida i njegovih sljedbenika od drugih taguta i vladara silnika, naš prigovor njima je veći i odricanje od njih veće, i mržnja prema njemu je veća, i opominjanje od njega jače, da ne bi neko pomislio da se sa ovim našim stavom prema Mursiju, Erdoganu ili Hamasu svrstavamo na stranu njihovih neprijatelja taguta, da Allah sačuva.
Mi se uvijek svrstavamo uz tevhid, isprva i uvijek.
A Allah nas gleda, i On je naš Gospodar, a divan je On Pomoćnik.
Ebu Muhammed El-Makdisi.
Većina onih koji su skrenuli sa istine, iskušenje se preprečilo na njihovom putu te su promijenili svoj smjer a potom ga nazvali preispitivanjem i popravljanjem.(Abdul-Aziz al-Tarifi)
OBAVJEŠTENJE!!!
Esselamu alejkum we rahmetulahi we berekatuhu
Četvrtak 20.06.2019.
Ders poslije AKSAM NAMAZA
Iqamet za aksam je u 20:45 insAllah
Bujrum odazovite se
Svi se pozvani i dobro dosli
Esselamu alejkum we rahmetulahi we berekatuhu
Četvrtak 20.06.2019.
Ders poslije AKSAM NAMAZA
Iqamet za aksam je u 20:45 insAllah
Bujrum odazovite se
Svi se pozvani i dobro dosli
Požurivanje plodova da'weta je jedan od najvećih sebeba skretanja daije sa ispravnog puta u potrazi za drugim putem. U hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je došlo da će na Sudnjem danu doći neko od poslanika a sa njim neće biti ni jedan od sljedbenika. Takođe, u suri Jasin Uzvišeni spominje da je poslao tri poslanika u jedno naselje. Pored toga nije im povjerovao osim jedan čovjek:
Subbhanallah, veći broj poslanika nego li sljedbenika.
Neostvarivanje željenog cilja ne znači neispravnost puta koji se slijedi. Stoga je obaveza da put koji se slijedi bude ispravan a nije obaveza ostvariti cilj (tj odazov ljudi).
Skretanje sa ispravnog puta u želji da se ljudi odazovu jeste greška u koju upadaju daije. Želeći da im se ljudi odazovu traže nove metode koje su neispravne.
Ustrajnost Nuha, alejhis-salatu ves-selam, na istini, pored malog broja onih koji su se odazvali i dugog vremenskog perioda, treba biti dokaz ustrajnosti daijama na istini.
Šejh Abdul Aziz et - Tarifi.
Preuzeto sa profila šejha Idriza Bilibanija
Subbhanallah, veći broj poslanika nego li sljedbenika.
Neostvarivanje željenog cilja ne znači neispravnost puta koji se slijedi. Stoga je obaveza da put koji se slijedi bude ispravan a nije obaveza ostvariti cilj (tj odazov ljudi).
Skretanje sa ispravnog puta u želji da se ljudi odazovu jeste greška u koju upadaju daije. Želeći da im se ljudi odazovu traže nove metode koje su neispravne.
Ustrajnost Nuha, alejhis-salatu ves-selam, na istini, pored malog broja onih koji su se odazvali i dugog vremenskog perioda, treba biti dokaz ustrajnosti daijama na istini.
Šejh Abdul Aziz et - Tarifi.
Preuzeto sa profila šejha Idriza Bilibanija