Onaj ko dugo vremena boravi u blizini nečistoće, ne osjeti da vremenom poprimi ružan miris. Neispravne ideologije i mišljenja su poput neprijatnih mirisa: prvo osjećaš odbojnost, pa se vremenom navikneš.

Šejh Abdulaziz Tarifi hafizehullah

Prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Oporucujem vam dva lijeka: med i Kur'an." (Ibn Madze i Hakim, sahih)

''O ljudi, dosla vam je pouka od vaseg Gospodara i lijek za ono sto je u prsima vasim."(, Junus, 57.)Kur"an

„ Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.“ En-Nahl, 68-69.

🔴Obavještavamo sve članove ovog kanala na neke od aktivnosti u našem dzemaa'tu:

🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza:
Sabah      04:55h
Podne     13:30h
Ikindija  16:50h
Akšam    20:00h
Jacija     21:35h
🔷️Svakog četvrtka DERS poslije akšam namaza.
🔷️Svakog petka DŽUMA namaz.
🔷️Svake nedjelje HALKA KUR'ANA poslije akšam namaza.

        🔶️EHLEN WE SEHLEN🔶️
      🔶️SVI STE DOBRO DOŠLI🔶️

Trgovci se spremaju za sezonu trgovine, zemljoradnici za sezonu sijanja, prosci za svadbu, a putnici ka Ahiretskoj kući za imansko putovanje. Džibril, alejhis-salatu ves-selam, je rekao: “O Muhammede, neka je daleko svako onaj ko dočeka ramazan, pa mu u njemu ne budu oprošteni grijesi!” (Sahih Ibn Hibban, br. 409) Ja Rabbi, počasti nas ramazanom!

Hassan el-Basri rekao je:

"Tako mi Allaha osim kojeg drugog boga nema, sunnet je između bogatstva i neimaštine. Zato se strpite na sunnetu, Allah vam se smilovao. Pripadnika sunneta bilo je najmanje među onima koji su živjeli prije, a njih će biti i najmanje među onima koji će doći kasnije. Oni nisu otišli putem onih koji su se posvetili ovom svijetu i svojim uživanjima, niti su krenuli putem novotara u njihovim novotarijama, nego su se strpjeli na svom sunnetu sve dok se nisu susreli sa svojim Gospodarom. I vi ćete biti takvi, inšallah."

("Igasetul-lehfan", 70/1)

Od Ebu-Hurejrea, r.a.,se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

‘Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome ko daje - a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje."'

(Muttefekun alejhi)

✏Kaze sejh Muhammed bin Abdulwehhab:

💬" Vjera se temelji na dvome:

1) Cinjenje ibadeta Allahu jedinom, koji nema suparnika, podsticanje drugih na to, prijateljevanje na toj osnovi I TEKFIR onoga ko to ostavi

2) Zabranjivanje sirka Uzvisenom Allahu, stalno opominjanje drugih na to, gradjenje neprijateljstva i mrznje na toj osnovi i PROGLASAVANJE NEVJERNIKOM svakog ko sirk cini.

Zadnje dvije decenije muslimani ovih prostora svjedoče buđenju uspavanoga bošnjačkog ummeta. Vjernici sada svakodnevno mogu saznati nešto novo o svojoj vjeri, što im je u prijeratnom periodu i komunističkoj vladavini bilo zabranjeno. Svjetlo istine, Allahovom voljom, dolazi do ljudskih srca i polahko ali sigurno mijenja njihov život. Sve je više ljudi koji se ponose reći da su muslimani i da žive islam u svim segmentima svoga života. Primjetno je da i džamije nisu kao što su nekada bile. Prije se u njih ulazilo samo za Bajram, a ako se radilo o malo boljoj mahali, onda su se džamijska vrata i kapije otvarale i petkom. Danas su naše džamije ”male košnice”. Muslimani su shvatili vrijednost džamija u islamu, vrijednost džemata i zajedničkog namaza.
Osjetivši ljepotu živog i praktičnog islama, oni žele to svjetlo podijeliti i sa svojom porodicom. Zato ćemo danas često vidjeti kako babo ponosno ide sa svojim malim sinčićem u Allahovu kuću da svome Gospodaru padne na sedždu. Džamije su nekada bile samo za stare, ali eto, doživjeli smo da se u njima čuju i piskavi dječiji glasići koji se nemirno šire po mahfilima i džamijskim kupolama. Iako je svima drago tu dječicu vidjeti u džamiji, ona nerijetko znaju napraviti nered i galamu te ometati klanjače dok zajednički ili pojedinačno obavljaju namaz. Zbog toga se jedan dio džematlija opravdano pita koliko je šerijatski ispravno dovoditi mlađu djecu u džamije i na taj način ometati druge ljude dok skrušeno stoje pred Uzvišenim Allahom i Njemu na sedždu padaju. U sljedećih nekoliko redaka pokušat ću barem djelimično ponuditi odgovor na ovo pitanje koje smo sigurno svi nekada sami sebi postavili.
Ovo pitanje možemo posmatrati sa dva aspekta:
1. dozvoljenost ili zabrana dovođenja djece u džamije,
2. koji su to uvjeti koji se moraju ispuniti da bi djeca mogla boraviti u džamiji.
Prvo: Jedan dio učenjaka malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba smatra da je u džamiju zabranjeno dovoditi djecu ispod sedam godina. Kao dokaz za mišljenje koje zastupaju uzimaju hadis koji prenosi Vasile ibn El-Eskea u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nemojte dovoditi u džamije malu djecu i bezumnike (lude ljude), nemojte u njima kupovati i prodavati, raspravljati se i podizati glasove.” Hadis bilježi Ibn Madže (1/247), Bejheki u Sunenu-s-Sugra (3/254) i Sunenul-Kubra (10/103), imam Taberani u Mudžemul-Kebiru (8/132).
Međutim, spomenuti hadis nije vjerodostojan. U lancu prenosilaca se između ostalih nalazi i Haris ibn Nebhan koji je, po konsenzusu hadiskih učenjaka, slab (daif). Slabim su ga ocijenili imam Buharija, Ahmed ibn Hanbel, Ebu Hatim, Nesai i drugi. Ibn Kesir u svom Tefsiru (6/68) kaže: Lanac prenosilaca ovog hadisa je katastrofalan i pun je hadiskih mahana.
Drugi dio učenjaka smatra da je općenito dozvoljeno dovoditi malu djecu (otprilike ispod sedam godina) u džamiju. Ovo mišljenje zastupaju sljedeći učenjaci: imam Nesai, Ibn Redžeb, Nevevi, Ibn Hadžer, Ševkani i drugi. Kao dokaz za mišljenje koje zastupaju uzimaju hadise:
1) Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi i kaže: ”Dok smo sjedili u mesdžidu pojavio se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noseći u naručju Umamu, kćerku Ebu el-Asa ibn El-Rabie. Njena majka bila je Zejneba, kćerka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je a ta mala djevojčica sjedila mu je na ramenima. Kada bi otišao na ruku’, spustio bi je, a kada bi ustajao, ponovo bi je podizao sa sobom. Tako je radio sve dok nije završio svoj namaz.” Hadis bilježi Ebu Davud (1/345), Nesai (2/45), Bejheki u Sunenul-Kubra (1/127), imam Taberani u Mudžemul-Kebiru (22/440), a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim. Kaže Hafiz ibn Hadžer u Fethul-Bariju: ”Ovaj hadis je dokaz za dozvoljenost dovođenja mlađe djece u džamije.” Fethul-Bari (2/276).
2) Enes, radijallahu anhu, prenosi i kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, začuo bi plač djeteta koje je došlo sa svojom majkom pa bi učio lakše i kraće sure.” Hadis bilježe Muslim (2/44) i imam Ed-Darekutni (2/

86).
3) Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaže: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zaista ja stupim u namaz i želim da u njemu dugo ostanem, ali onda začujem plač djeteta te skratim namaz zbog sažaljenja koje osjeća majka prema njemu.” Hadis bilježe imam Buharija (2/120) i Muslim (2/44).
4) Abdullah ibn Šeddad prenosi od svoga oca da je rekao: ”Jedne prilike nam je na akšamu ili jaciji došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noseći Hasana ili Husejna (prenosilac hadisa se ne sjeća). Prošao je u mihrab, spustio dijete i donio početni tekbir. Klanjao nam je, ali se na jednoj sedždi u toku namaza neobično dugo zadržao. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, ashabi su ga upitali: ‘O Allahov Poslaniče, u toku namaza si jednu sedždu neobično odužio pa smo pomislili da ti se nešto desilo ili da ti se ne spušta objava.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori im: ‘Ništa se od toga nije dogodilo, nego mi se na leđa popeo ovaj moj sinčić te ga nisam htio požurivati dok ne upotpuni svoju potrebu.”’ Hadis bilježi imam Nesai (2/229), Hakim u Mustedreku (3/181), Imam Taberani u Mudžemul-Kebiru (7/270), Bejheki u Sunenul-Kubra (2/263), a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.
Svi citirani hadisi, a i drugi koje nisam spomenuo, nedvojbeno ukazuju na dozvoljenost dovođenja mlađe djece u džamije. U džamiji će dijete naučiti obavljati namaz, učiti Kur’an, prisustvovati predavanjima i kroz to graditi svoju islamsku ličnost.
Međutim, ovdje se sada postavlja pitanje: ako je već dozvoljeno dovoditi djecu u džamiju, kako se onda nositi sa bukom i galamom koju prave i da li postoje određeni uvjeti koje staratelj mora da uzme u obzir kada dovodi svoje dijete?
Iako su islamski učenjaci dozvolili dovođenje djece u džamije, radi gore citiranih hadisa, oni su u isto vrijeme postavili određene uvjete koji se moraju ispuniti kako bi u Allahovim kućama vladala harmonija, a ne anarhija i nered.
Imam Malik upitan je o maloj djeci koju roditelji dovode u džamije pa je odgovorio: ”Dozvoljeno je dovoditi djecu ako njihovo djetinjasto ponašanje ne ometa klanjače i ako se smire kad ih upozorimo. Međutim, ako ometaju klanjače, onda smatram da ih ne treba dovoditi u džamiju.”
El-Mudevene (1/253)
Mustafa es-Sujuti, učenjak hanbelijskog mezheba, u svojoj knjizi Metalibu uli-n-nuha, kaže: ”Sunnet je spriječiti djecu da, igrajući se, podižu glasove u džamiji.” (6/4)
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje: ”Potrebno je čuvati džamiju, zaštititi klanjače od bilo kakvog uznemiravanja, spriječiti djecu da dižu glasove, eventualno uprljaju džamijsku prostirku itd., pogotovo za vrijeme namaza jer je to veliki šerijatski prijestup.” Fetava kubra (2/86), Medžmuatul-fetava (22/204).
Ibn Redžeb, govoreći o učenju Kur’ana naglas u mesdžidu, u komentaru Sahihul-Buharije kaže: ”Ako imamo čovjeka koji sam klanja i naglas uči Kur’an i

Ružna praksa koja je počela ulaziti i u Allahove kuće!!
Zbog te prakse se ostavljaju suneti!
Zbog te prakse se ostavlja dova između ezana i ikameta!
Zbog te prakse se ostavlja zikr poslije farz - namaza!

Prije namaza i poslije farz - namaza nije propisano da se vadi telefon iz džepa i gleda u njega kao da je sveta knjiga.

Ashabi bi tražili džamijske stubove kako bi klanjali iza njih sunete prije farz - namaza (Enes Ibn Malik)

U drugoj predaji: "Kada bi se proučio ezan, ne bi smo jedni druge poznavali."

"Dova između ezana i ikameta neće biti odbijena, pa tražite (od Allaha)." (Ebu Davud)

Meleci dove za onoga ko ostane na mjestu na kome je klanjao farz - namaz i dove: "Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!" (Sahih)

Allaha molim da nam se smiluje
Allahume Amin !

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je:

"Znalo se desiti da neko od uglednih ashaba zna napamet samo jednu suru ili nešto više od toga, ali su sav svoj život podredili propisima Kur'ana. Kasnije su se pojavili učači Kur'ana, među njima ima i djece i slijepaca, koji u svome životu uopće ne provode njegove naredbe u djelo."

(el-Kurtubi, "El-Džami li ahkamil-Kur'an", 1/64)

Strah od lošeg završetka

بكى سفيان الثوري ليلة إلى الصباح ، فلما أصبح قيل له : كل هذا خوفا من الذنوب ؟ فأخذ تبنة من الأرض ، وقال : الذنوب أهون من هذا ، وإنما أبكي من خوف الخاتمة "
قال ابن القيم رحمه الله معلقا : وهذا من أعظم الفقه ، أن يخاف الرجل أن تخذله ذنوبه عند الموت ، فتحول بينه وبين الخاتمة الحسنى .
الداء والدواء 390

Plakao je Sufjan Es Sevri rahimehullah jednu noć sve do sabaha, pa kada svanu upitaše ga: "Dali je sve ovo zbog straha od grijeha?" - na šta on rukom zagrabi prašinu sa zemlje i reče: "Zaista su grijesi manji od ovoga a ja zaista plačem od straha za svoj završetak."

Rekao je Ibn Kajjim rahimehullah u komentaru spomenutog govora: "Ovo je zaista od najboljeg razumijevanja, da se čovjek plaši da ga ne upropaste grijesi na njegovoj samrti i da se ispriječe između njega i njegovog lijepog završetka."

(📖Ed-da'u ved deva'u, 390 str.)

Ebu Bekr es-Siddik radijallahu anhu je nekoliko godina držao kamenčić u ustima. Radio je to da se navikne na malo govora. Kamenčić bi vadio samo zbog jela ili namaza, a sve to činio je iz straha i bojazni da se ne bi uputstio u priču o onome što ga se ne tiče. Kad mu je došla smrt uhvatio se za jezik i rekao: "Ovo će me odvesti u propast."

PRAKTIČNI SAVJET KAKO POSTUPITI POVODOM POČETKA RAMAZĀNA

Kao i svake godine tako i ove muslimani širom svijeta dočekuju najbolji mjesec od Allahovi mjeseci – Ramazan, a s dolaskom (približavanjem razamazana) muslimani našeg podneblja iskušani su sa određenim pitanjima koja kod običnih masa (muslimana) stvar problem i nedoumicu kako postupiti (kako se postaviti) spram isitih, odnosno kako dati odgovor na dva konkretna pitanja:
- Kada (s kim) zapostiti?
- Kada (s kim) bajramovati?
I ova pitanja su toliko aktuelna i o njima se puno priča i piše putem društveni mreža, da čovjek ne može vjerovati koliko su ljudi opterećeni istim, i ako je ova naša lijepa vjera savršena i daje riješenje za svaku sitnicu, ipak određene stvari su "izmakle" kontroli samo zbog toga što se ne slijedi dosljedno shvatanje i razumijevanje vjere i vjerski propisa tj. Kur'ana i Sunneta onako kako je to Selef (ispravni prethodnici) razumio.
Ljudi kojima je Allaha ukazao blagodat spoznaje vjere i praktičnog pridržavanja za Sunnet, nisu pogođeni ovim problemima, no ti isti ljudi su mala manjina, i zbog velikog broja ljudi koji su pogođeni istima nephodno je pojasniti praktičnim putem kako da se osoba pojedinac postavi spram ova dva pitanja, odnosno šta da uzme kao ispravan stav i tako završi sa dotičnom tematikom.
Islamski učenjaci (oni do čijeg se mišljenja drži) kada govore o ovoj tematici tj. početku i kraju mjeseca ramazana uglavnom se vrte oko nekoliko jasnih i nedvosmisleni predaja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ukazuju da početak i kraj ramazana biva viđenjem mlađaka (mjeseca) i na ovome je bio Selef ovoga Ummeta, sve dok se nisu pojavili ljudi bolesnih srca koji se nisu zaustavili na Sunnetu nego se željeli nešto novo (drugo) pa su uveli astronomske proračune kako bi odredili početak i kraj ramazana.
Dokaz na kome je Selef utemeljio svoj stav jesu riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u predaji od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Kada ga (mlađak) vidite, postite, a kada ga vidite, mrsite se, a ako vam se zakloni, onda mu odredite .'“ Muttefekun alejhi.
Muslim prenosi: „A ako se naoblači, odredite trideset (dana).“ A kod Buharije stoji: „Pa upotpunite broj na trideset (dana Ša'bana).“
I stvar je stoljećima bila praktikovana onako kako je to Allah i njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, no s udaljavanjem ljudi od Allahove vjere, kao i njihovom boravku među nevjernicima na raznim dijelovima zemaljske kugle nastao je problem, kako postupiti u datoj situaciji gdje:
- Nema učenih ljudi koji će pojasniti šerijatske propise ili nisu to u mogućnosti zbog stalnih opstrukcija većine
- Nema komisije (ljudi) koji bi izlazili i gledali pojavu malađaka
- Gdje se ljudi namjerno drže u "neznanju" kako bi se s njima lahko manipuliralo za liče interese ili interse određene grupe, organizacije i udruženja.
Sve navedeno, kao i mnogo toga što nije spomenuto dovelo je do toga da sada imamo opisanu stvar na terenu baš kao što kruži društvenim mrežama, a što opet daje jednu ružnu sliku podjele i nejedinstva.
No, stvar je takva kakvom je vidimo, i na nama je da pokušamo ljude prvo vratiti ispravnom razumijevanju vjere tj. Kur'anu i Sunnetu (ako to uspijemo sve ostalo je lahko), a na poslijetku da te male (al' bitne) stvari postavimo na njihovo mjesto.
Konkretno, musliman sa balkana a i oni koji se nalaze u zemljama u kojima se ne radi po Šerijatu općenito, a posebno u stvarima ibadeta mora da se vraća i gleda šta kaže ulema ovoga Ummeta (oni do čijeg se mišljenja drži), a nikako se ne smije slijepo slijediti popjedinac ili grupa koji su se udaljili od praktikovanja izvornog islama, a u isto vrijeme pribjegli su i okitili se novim epitetima poput: bošnjačka ulema, evropska ulema, turska ulema... ili pak nedao Allah još gorim sektaškim predznacima poput: turski islam, bosanski islam, evropski islam,.... obaveza na svima i svakome jeste povratak izvornom islamu onako kako su to naši ispravnih prethodnici razumijeli na čelu sa: ashab