Nije najveći musibet da čovjek bude iskušan u svom tijelu, imetku ili djetetu, već je najveći musibet da čovjek bude iskušan u pogledu svoje vjere, pa da sumnja umjesto da bude čvrsto ubijeđen, da istinu vidi neistinom a nesitinu istinom, i dobro zlim a zlo dobrim.

Abdullah ibn Sulejman (Durer 15/466)

Šejh Idriz Bilibani

Ukazuju se nova pitanja (i nove šubhe), na koja bih trebao dati odgovor, ali nemam vremena odjednom na njih odgovoriti. Potrudit ću se da na sve stvari odgovorim kako bi dobronamjeran saznao, uz Allahovu pomoć, u narednim danima. Sve skupa, ove šubhe bih nazvao jednim zajedničkim nazivom: “Ne gađaj tuđu kuću ciglom, ako je tvoja od stakla”. Idemo onda, šubha br. 1:

Vaši autoriteti (Ebu Muhammed el-Makdisi) je kriv za krvoproliće u Alžiru.

Prvo, da ispravim: ovaj haber je pogrešan, ne prigovara se Ebu Muhammedu El-Makdisiju za te stvari, ovdje se prije misli na Ebu Katadu El-Filestinija (i on je “naš”), njemu se prigovara fetva o ubijanju nedužnih u Alžiru, i to mu prigovaraju prvi “naše da’ije”! Nije bitno, bio ko bio, sam će za to odgovarati. Međutim, ako ćemo tom vagom vagati, onda možemo reći da, ako su Ebu Katadine ruke okrvavljene, “vaša” ulema i daije grcaju u nevinoj muslimanskoj krvi do svojih noseva, i to zbog njihove bezrezervne podrške saudijskim krvolocima, pogotovo u dva zadnja rata u Jemenu i Siriji. Ko razmotri, vidjet će da je po zvaničnim statistikama IDIŠ ubio puno manje civila u Siriji nego saudijski savez, sve to uz aminanje vaše uleme. Da ne govorimo prvo o podršci, a onda i čestitanju Sisiju 2013. godine za raščišćavanje dva trga u Kairu, gdje je u jednom danu ubijeno 5000 nedužnih muslimana, i to na sedždi sabah namaza. Onda tapšanje po leđima MBS-a kada je pobio zatvorenike muslimane, većinu njih nepravedno zatvorene. Čijim fetvama se zatvaraju daije i ulema po Saudiji? Ko daje podršku Hafteru u Libiji, i ko se prije lizao sa krvolocima Gadhafijem, Zejnul-abidinom i njima sličnim dok su bili živi? Po vašem menhedžu prihvatanja i odbijanja, gorile bi knjige Saliha Alu Šejha na velikim lomačama, ime saudijskog muftije bi se krilo od ljudi kao psovka, zabranjivalo bi se prevođenje klipova Aida Karnija, Saliha Megamisija, Muhammeda Arifija i drugih, a ipak ih vi, bez imalo griže savjesti, prevodite, promovišete i okrećete lica i srca ljudi njima. A nećemo zaboraviti spomenuti ni njihovu podršku “umjerenom islamu” MBS-a i vesternizaciji Saudije. Kada bi ijedan od “naših” daija tako postupio istrošili biste pera objeđivajući ga i odvraćajući ljude od njega. Gdje je tu pravednost? Da ne bude zabune, i ja ću čitati knjige Alu Šejha, kao što ću slušati i Ebu Katadine dersove, ali neću nijednog od njih slijediti u njihovim batilima.

Hafiz. Emir Čajić

Ne gađaj tuđu kuću ciglom, ako je tvoja od stakla, vol. 2

Prije početka, izvinjavam se što ne u odgovoru na ove šubhe ne slijedim navedeni raspored. To je zato što me neke stvari više dojme od ostalih, pa ne mogu otrpiti da odmah na njih ne odgovorim. Jedna od onih koje su me najviše dojmile je i:

Iz vaših džemata su izašli bolesnici (u vjeri), poput Mevlida Jašarevića

Zašto me se ovo toliko dojmilo? Prvo, zato što je ovo dokaz koji su koristili mušrici protiv Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada su nakon pohoda Abdullaha ibn Džahša rekli: “Muhammed ne poštuje primirje u svetim mjesecima.”

A drugo, zato što pisac ove “mubarek rečenice” vidi dlaku u tuđem, a ne vidi balvan u svom oku. Kako to? Idemo malo u bližu historiju.

Zar si zaboravio, cijenjeni pišče, kakvim djelima se opisivala da’va devedesetih i ranih dvijehiljaditih godina, dok je baza te da’ve bila Bočinja? Da te podsjetim na neka od djela koja su bila normalna stanovnicima srednje Bosne: šišanje djevojaka na kupanju, palijanje momaka i djevojaka noću po parkovima, proglašavanje ljudi nevjernicima zato što ne dižu ruke u namazu, ... i mogao bih ja ovako još unedogled, ali bolje da sramote sklonimo pod tepih. U toj čakijaškoj da’vi su učestvovali i neki koje danas nazivaš cijenjenim šejhovima, ipak, samo zao i bezobrazan čovjek bi mogao reći da je sebeb toga bio šejh Imad i oni koji su u to vrijeme vodili tu da’vu, a još gori bi bio onaj koji kaže da su to same osnove te da’ve. Naprotiv, čovjek ih je pokušavao dovesti u suru, a nije lahko deverati sa bosanskim magaretom, zna ko je probao. Ipak, nije se Imad njih odricao, znao bi reći: “Naša braća, naša sreća.”

Ja nisam bio dio tog čakijaškog pohoda, došao sam među selefije 2002. godine, kada su te stvari bile većim dijelom prizemljene. U Tuzli se o njima malo znalo jer ih je bio neznatan broj, a kada bih posjetio Zenicu vidio bih ljude kako prelaze na drugu stranu ulice kada mi idu u susret. To je hipoteka te da’ve koju sam ponio, svjesno, koju i ti i ja otplaćujemo i dan-danas. Kako je rasla moja brada ljudi u džamiji su se odaljivali od mene i gledali me sa podozrenjem, nakon što su bili toliko srdačni sa mnom da bi mi ključ od kuće dali. Zašto sam se, onda, priključio ljudima koji nemaju ni zrno poštovanja u društvu, bilo u muslimanskim krugovima ili van njih? Ne zato što je to “moja ekipa”, nego zato što je tu dokaz i što su slijedili sunnet. Slijeđenje istine je preče, ma koliko je ljudima ogadili fanatici, svejedno oni koji se protiv nje fanatično bore ili oni koji je fanatično predstavljaju.

Sad, billahi ‘alejk, šta je bilo gore i pogubnije za da’vu: komično-tragični Mevlidov performans ili ove čakijaške metode? Koji postupak više ukazuje na pogrešna ubjeđenja njegovih činilaca? Ipak, nisam te čuo da reziliš nosioce te tadašnje da’ve, u kojoj nije bilo ni mene, ni Nusreta, ni Bilibanija, niti bilo koga iz tekfir-lige, izuzev Bilala, a o njemu otom-potom, nego su to bila imena poznata redakciji, a vjerujem da ih i ti poznaješ, a kamoli da ih optužuješ sa tekfirizam, kojeg je sigurno više bilo tada nego u “naša vremena”.

Mevlid je, Allah mu oprostio, dijete odraslo u zatvoru, tamo se prihvatio vjere, kada je došao u Bosnu braća su vidjela s kim imaju posla, tražili su od njega da se zakune da neće ništa tako napraviti, ali ga je ipak nadvladalo.

Bilo je primjeraka sličnih njemu, koji su na sličan način završili, manje su imali veze sa nama, više sa vama, a kada bih ti pričao o nekim proaktivnim maštarijama pojedinih današnjih akademskih građana, siguran sam da bi ti rekao: “Dođi, Mevlide, da te poljubim u čelo!”

Šta je zajedničko ovom Mevlidovom postupku i postupcima selefijske žandarmerije? Pored fanatizma i neposluha, zajedničko im je to da su imali ispravan nijjet, ljubomoru prema Allahovoj vjeri i žalost zbog kršenja Allahovih granica, samo su to nepravilno artikulisali, koristeći metode od kojih je zabolila glava sve nas. Allah im oprostio svima. Naša braća, naša sreća.

A što se tiče današnjeg stanja većine braće, za njih se ja ne bojim ni mevlidizma, ni žandarmerizma

. Ne može tako postupati onaj ko niti ima ljubomore prema Allahovoj vjeri, niti straha od kršenja Allahovih granica. Naša braća, naša sreća.
Emir Čajić

Ne gađaj tuđu kuću ciglom, ako je tvoja od stakla, vol. 3

“Vaše da’ije (Bilal Bosnić) otvoreno su podržali IDIŠ koji je kriv za proljevanje nedužne muslimanske krvi”

Prvo, kome vi prigovarate podršku IDIŠ-u? Ima li iko da je prije nas na njih upozorio, i ima li ikoga da se više protiv njih borio od nas? Bilal je upravo prestao biti “naš” da’ija kada je počeo pozivati IDIŠ-u.

A o proljevanju nevine muslimanske krvi bolje vam je da šutite, ili da se vratite na vol. 1. Da je vama toliko žao “nevine muslimanske krvi”, ne biste halapljivo jeli saudijske obilne darove, koji su dobro namočeni njome, nego bi vam svaki zalogaj od njih zastajao u grlu kao žeravica.

Što se tiče Bilala konkretno, on je bio, isprva, dugo vremena VAŠ, a onda puno kraće NAŠ, pa je onda postao IDIŠ-ov da’ija. Ako ćemo gledati cjelokupnu sliku, vi i vaša da’va ste puno više hajrovali od Bilala nego mi i naša da’va, pa samo što pređe naš prag postade “centarfor tekfir-lige”, iako je isprva imao nijjet mirenja među muslimanima, pa bi vas obilazio, pričao sa vama i trudio se da nađe zajedničku riječ.

I u vašem i našem odnosu prema Bilalu se ukazuje prava razlika između vas i nas: mi ne slijedimo ni sa kime židovski sunnet; kod nas ne ide da neko danas bude najbolji sin najboljeg, a sutra najgori sin najgoreg, nego priznajemo i potvrđujemo dobro, a negiramo i odričemo zlo.

Zato nam ne smeta reći da je Bilal u žestokoj zabludi u pogledu IDIŠ-a, i dugim satima smo se sa njime raspravljali i ubjeđivali u pogledu toga, a sa druge strane potvrditi da je nepravedno zatvoren i osuđen, bez ijednog validnog dokaza protiv njega.

Niti će on, samo zbog toga što ga je ova država osudila, a javno mnijenje prezrelo, kod nas postati “od Omerove svastike sina otac”, nego ćemo prema njemu ispuniti makar osnovna prava koja musliman ima kod nas. Bar ćemo mu se odazvati u musibetu, kao što se odazvalo i stotine njegovih komšija.

I na kraju, ako ćemo vagati zablude, ja lično ne vidim u konačnici puno razlike između IDIŠ-ovog i vašeg, “kraljevskog”, mezheba, čak ste u nekim stvarima gori od njih, jer, ako pretpostavimo da će IDIŠ nasrnuti na naše živote i časti, oni će to raditi dok ne ovladaju nama i eliminišu konkurenciju ili ne budu sami eliminisani, a vi, vašim kukavičkim odnosom i stalnom taktikom povlačenja i uvlačenja, gajite u vašim i srcima vaših sljedbenika vehn, koji ovaj ummet čini kurbanom svim vrstama zulumćara i otvara vrata beskrajnim povredama njihovih života i časti.

Emir Čajić

Ne gađaj tuđu kuću ciglom, ako je tvoja od stakla, vol. 4

Vaše da’ije (svi) govorili su da početno ne tekfire glasače i one koji im daju fetve dok im ne “pojasne”.

Ne znam na koga se ovdje misli pod “naše daije - svi”, valjda sam i ja jedan od tih “svih”, pa ovo nisam tvrdio, a pošto druge nisam preslušavao, morat ćete da mi donesete dokaz iz njihovog govora. Ako u njemu bude pretjerivanja, ja se odričem svakog pretjerivanja, došlo ono od mojih ili vaših daija.

A ako je to bio stav od kojeg su se povratili, to onda ne predstavlja problem, naprotiv, to bi se brojalo u njihove odlike, jer povratak istini je preči od ustrajavanja u batilu. Kad bi svi radili tako, bolje bi nam bilo, zar ne?

Zar stvarnost nije suprotna ovoj tvrdnji u potpunosti: Idriz Bilibani se dugo vremena o ovoj temi raspravljao sa Zijadom Ljakićem, pa ga nije protekfirio. Zar mu nije “pojasnio”?

Može se desiti da daija pogriješi, i Ibn Tejmije je griješio, ali ova floskula “svi” nije ništa drugo do smišljena podvala koja tuđe breme nabacuje na leđa nevinih. Za primjer ću navesti ovaj slučaj, a ovo je moje svjedočenje iza kojeg stojim: prije nekoliko godina mi je jedan od vaših da’ija rekao da on za tekfir pojedinca uslovljava da nijjeti izlazak iz vjere. Kakav bi ja bio čovjek da kažem da je ova opasna murdžijska šubha stav svih vas, samo zato što ste vi sa njime u istoj klapi? Nepošten i zao, van svake sumnje. Oli ste, možda, svi stava da sud Šerijatom nije ibadet, jer ja ne čuh da je ijedan od vas u ovom protivriječio uvaženom kadiji?

Ostao je “šlag za kraj”, koji se, vidim, nestrpljivo iščekuje. Vjerujte mi da je nestrpljenje obostrano, ali, s obzirom da sam na putu, vjerovatno neću biti u stanju da napišem ništa do subote ili nedjelje, pa molim cijenjenu publiku za strpljenje.
Emir Čajić

Ismijavanje je hrana kojom se održava onaj kome su dokazi slabi i nejaki.
الاستهزاء غذاء البقاء لكل قليل الحجة ضعيف الدليل

Šejh Abdul Aziz et Tarifi

🔴Obavještavamo sve članove ovog kanala na neke od aktivnosti u našem dzemaa'tu:

🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza:
Sabah      5:10h
Podne     13:30h
Ikindija  16:50h
Akšam    19:45
Jacija     21:20h
🔷️Svakog petka DŽUMA namaz.

        🔶️EHLEN WE SEHLEN🔶️
      🔶️SVI STE DOBRO DOŠLI🔶️

Subota (29.08.2020.) je dan Ašure. Najbolji dobrovoljni post, kada su dani u pitanju, jeste dan Arefata, a potom dolazi post dana Ašure. Najbolji oblik posta jeste da čovjek posti dan prije Ašure i dan Ašure (tj petak i subota u ovom slučaju). Potom da čovjek posti dan Ašure i dan poslije njega. I treći oblik da posti samo dan Ašure ili sva tri dana zajedno.

Prvi oblik, tj post dana Ašure i dana prije njega je najbolji i najpotpuniji, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Sljedeće godine čemo postiti i deveti dan, inša Allah."

Šejh Idriz Bilibani

A što se tiče onoga ko kaže da može biti musliman onaj ko sudi tagutom, to je govor onoga ko nije pomorisao znanje niti iman kojim su poslati polsanici, niti je shvatio trun od čiste monoističke vjere Ibrahima, Allahova prijatelja.

Sadik Ebu Abdullah, učenik šejha Sulejmana Ulvana.

Iz djela Fehmun sahih

Fb. Profil. Šejh Idriz Bilibani

Ne gađaj tuđu kuću ciglom, ako je tvoja od stakla vol. 5 & 6, sa epilogom

Stigosmo do kraja, vidim da se niste mogli strpiti do zadnjeg što imam reći, nego ste krenuli u novu ofanzivu. O njoj će biti govora detaljnije na kraju izlaganja.

Što se tiče današnje priče, za danas ćemo imati dvije teme, zato što su slične po sadržaju, pa, kako bi izbjegli ponavljanje, ujedinit ćemo ih u jedno izlaganje:

1. Vaše daije (Nusret Imamović) izlazili su iz džamije pred svim ljudima kada u mihrab uđe Muderris.
2. Vaše daije (Nusret Imamović) govorili su za Safeta Kuduzovića i druge da su murdžije.

Da ništa drugo niste naveli od “dokaza”, ova dva bi vam bila dovoljna da svjedoče vašem pokvarenom menhedžu, iako je od najžalosnijih stvari to što ih vi i većina vaših murida vidite ključnim argumentom protiv nas. Šta su, onda, ovdje vaše greške?

Prva greška je to što si obje rečenice završio naglo i brzopleto. Preče bi bilo, i dokaz bi bio uspostavljen, da si rekao: “Nusret Imamović je govorio za Safeta Kuduzovića da je murdžija, zato što Safet Kuduzović vjeruje, radi ili govori to i to.” Ili: “Nusret Imamović nije htio da klanja iza Nezima Halilovića zbog toga i toga.”

Ovako kako si naveo, podrazumijeva se:

1. Da je to opštepoznata i jekinom utvrđena stvar, koja se desila na očigled svih nas, pa nemamo šta da razmatramo, a nije tako.
2. Da je nemoguće i van svake razumne sumnje da Safet Kuduzović može biti murdžija ili općenito novotar, a Nezim Halilović murtedd ili fasik. Po kojoj je ovo osnovi u Šerijatu?

Odgoj vaših murida na ovaj način je doveo do nastanka selefijskih tarikata, svaki predvođen svojim velikim autoritetom, čija povreda izazove jed i bijes njihovih sljedbenika, bez ikakvog razmatranja da li postoji osnova za takvu tvrdnju ili ne. Koliko puta do sada smo vidjeli to prezreno strančenje? To je taj vaš “ispravni menhedž” koji prezentujete, iz koga lahko istupite kada se međusobno zdrpite.

A da među daijama u Bosni ima irdža'a može samo slijepac poreći. Tako sam se sa jednim od njih raspravljao i pitao ga kakva je razlika između Srbina i Hrvata koji psuju Boga i Bošnjaka koji psuje Boga, a on mi odgovorio da Bošnjak posjeduje osnovu imana. Zar ovo nije irdža' najgoreg, džehmijskog, oblika?

Druga stvar, koji je izvor ovih vaših informacija? U oba ova slučaja izvor informacija vama uopšte nije bitan, nego je bitno da se o tome priča. Reći ću vam ja: Nusreta su braća pitala o njegovom odnosu sa pojedinim daijama, a on je rekao: “Istina je da smo imali razgovore i da su među nama pale teške riječi, ali ja nisam bio taj koji je išao okolo i to pričao, nego oni.”

Nusret, kako ga ja znam, nikada nije pričao ni o jednom ni o drugom, bar samnom nije, a vjerujem ni sa mnoštvom druge braće koju je poznavao. Možda sa nekim jeste, ali ja o tome ne znam. Interesantna stvar, u doba tih događaja vezanih za Muderrisa neki od vaših daija su bili puno bliži Nusretu nego ja, a i mene su dobro poznavali, čak viđali svakodnevno, pa mi ništa o tome nisu rekli.

Za Nusreta mogu reći da je bio čovjek od ideje, ne gibeta. Šta god je imao kome reći, rekao mu je u lice, a iza leđa nije pričao ništa. Probajte naći spomen ijednog daije imenom na ijednom njegovom zabilježenom predavanju! Ja vam, isto tako, mogu garantovati da ni braći koja su bila oko njega nije ni o kome pojedinačno pričao, naprotiv, branio je čast svakog daije u njegovom odsustvu, i spominjao ih po dobru. Znao bi mu doći čovjek od nekog daije i reći mu: "Taj i taj priča protiv vas," a on bi mu rekao: "Ideš li na njegova predavanja? Ustraj!" Možete li vi reći za sebe da ste ovakvi?

I veliko je pitanje da li uopšte poznajete razloge zašto je Nusret uradio ove navedene postupke, a to ćemo lahko provjeriti; možemo pitati vaše muride koje ste odgovarali od Nusreta dva pitanja: “zašto je nazvao Safeta Kuduzovića murdžijom” i “zašto nije klanjao za Nezimom Halilovićem”. Ako budu znali odgovoriti, pošaljite mi vaše cipele da ih poljubim.

Dalje, pošto meni nikad nije spomenuo ni Kuduzovića ni Halilovića, samim tim me nije obavezao svojim stavom, a da je u našim džematima situacija kak

vom je vi volite predstavljati, ja bih morao obavezno da ove stvari poznajem, ili bar da okolo govorim da je Muderris murtedd, a Kuduzović murdžija samo zato što to tvrdi Nusret, pa vas izazivam da mi donesete dokaz, ili nečije svjedočanstvo, da sam ja to ikome ikada rekao. Ja nisam čuo iz Nusretovih usta da on Kuduzovića naziva murdžijom, nego mi je to rekao jedan vaših daija, tek nakon što je Nusret otišao. Mene su ljudi znali pitati za Kuduzovića da li je murdžija, pa sam im rekao da je zadnje predavanje koje sam slušao od njega bilo 2007. godine, a i tada nije govorio o temama imana i naziva i propisa, tako da ne mogu za njega tako nešto tvrditi. Za Muderrisa me niko nikad ništa nije pitao.

Ako uspijete donijeti osnovu Nusretovog govora, a sad će to biti teško, i dokaže se da je on te stvari tvrdio i u njima pretjerao, meni se neće biti teško odreći njegovog batila, kao što mi se nije teško odreći sopstvenog, vašeg ili bilo čijeg. Smatram da to Nusretu ne bi predstavljalo ništa problematično, jer on nikad nije volio da ga ljudi slijepo slijede.

Zašto me, onda, vi obavezujete ovim stvarima i koja je vaša osnova u ovom pogledu? Da je Nusret ovdje pogriješio ne znam kakvom greškom, koja pravda vam nalaže da sve nas opteretite njegovom greškom?

— — — — — — — — — — — —

Epilog:

Ne vidim ništa drugo osim da nam je Allah u vama pokazao znakove Njegove moći, pa vam je vratio sve za što ste nas optuživali nazad u lice:

- Zar nas Zijad nije optužio za umišljenost za idžtihad, pa je došao sa govorom koji jasno oponira jasnom Kur’anu, vjerodostojnom sunnetu i stavovima svih učenjaka, od prvih do posljednjih generacija?
- Zar nas niste optuživali za slijepu pristrasnost Nusretu, pa vas je Allah iskušao težom od nje daijama na navedeni način, kao i Zijadu na najružniji način, gdje mu niste opovrgli jasan batil, a bili ste dužni, te i dalje ustrajavate u pjevanju oda njemu, iako ova vjera od vas traži odricanje od njega i njegovih stavova dok se ne pokaje?

A što se tiče tvoje nove taktike “opovrgavanja haridžijskog batila”, nije to ništa nego ponavljanje vašeg prošlogodišnjeg dizanja dreke kako biste skrenuli pozornost sa suštine i izbjegli odgovor na vama nezgodna pitanja. Ja na to nisam nasjeo ni tada, zašto misliš da ću nasjesti sada? Jedini razlog što sam se odlučio da odgovorim na tvoje splačine je da pokažem da stvari kojim ste nas pljuvali godinama i koje uporno ponavljate nemaju nikakve osnove, pa da vama i vašim muridima uskratim radost "naslađivanja haridžijskim mukama”. I vidi sad: nakon što sam ti jasno odgovorio na ove stvari primjenjuješ taktiku dvojca Karić-Hafizović, apstrahirajući o stvarima koje niti imaju direktne veze niti dodirnih tačaka sa potaknutim temama, izbjegavajući da se vratiš na teme koje si sam otvorio! Dovoljno je da te pitam: ako su te stvari koje sada navodiš ključni dokazi protiv nas, zašto ih nisi naveo prije? Kada bih te slijedio, pa odgovarao na ove nebuloze, to bi bilo poniženje za moju pamet i vjeru. I nemoj se čuditi da se, prema načinu tvog izlaganja, sutra pojave tvoji muridi koji će tvrditi da je najbolji iman nifak.

Da saberemo sve novotarske metode koje ste do sada koristili protiv nas, mogli bi ih lijep broj spomenuti, npr.: laganje i potvora, izbjegavanje suočenja, skretanje pažnje na nebitne stvari, poticanje osjećaja ljudi protiv nas, primjena općenitih govora na nas bez opravdanja u našim riječima i djelima…

Zato nemoj da se zavlačimo, kad završiš ganjanje ajkula po maglovitoj šumi javi se, trebamo neke stvari da raščistimo:

Ja sam za tvog šejha rekao ono što tvrdiš da je Nusret rekao za Safeta Kuduzovića, samo javno, jasno i otvoreno, vama i drugima: nazvao sam ga novotarom zato što je došao sa stavom oprečnim Kur’anu, sunnetu i govoru svih učenjaka. Za ovo mi nisi rekao ni jedne jedine riječi, a za sve što si dosad prigovorio ne možeš u mene prstom uperiti. Očituj se po ovom pitanju, pa mi reci gdje sam pogriješio, potkrijepljeno šerijatskim argumentima, ne filozofskim naklapanjima. Kad to uradiš, spasit ćeš čast svog šejha, a ja ću se javno odreći svog stava, i bit ć

u ti vrlo zahvalan. U protivnom ćeš morati objasniti zašto svome šejhu nisi opovrgao ovaj jasni batil, a bio si dužan.

I poruči svome šejhu neka ne glumi Islamsku zajednicu u izbjegavanju odgovora, jer se mi sa takvima, Allahu Jedinom hvala, znamo nositi. Ono što sam spomenuo od njegovih (ne)djela u pogledu nas je neporecivo, on zna da je tako, ja mu ih sva halalim, kao da se nisu desila, a što se tiče njegovog izmišljanja na Allahovu vjeru, to mu halaliti neću, to nije moje pravo.

Do tada, znaj da sam "ja svoju vjeru našao, a ti, ako nisi, idi, pa je traži."

Tekfirska zavrzlama 3. dio.

Od najvećih musibeta koji mogu zadesiti ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jeste zapostavljanje prvog Kur'anskog imperativa: „Ikre – čitaj, uči“, te zanemarivanje sticanje znanja o Allahovoj vjeri. Taj musibet biva još veći kada se zanemari sticanje znanja o najvećoj stvari i prvoj obavezi svakom čovjeku a to je znanje o tevhidu i stvarima koje ga ruše.

Kaže Hafiz el Hakemi, rahimehullahu teala:

A prva obaveza robovima
Jeste spoznaja Milostivog tevhidom

Tevhid je bio prva stvar u koju su pozivali svi Allahovi vjerovjesnici i okosnica njihove dave. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je deset godina pozivao u tevhid, prije nego li su mu objavljeni ostali farzovi od zekata, posta, hadža i ostalih šerijatskih propisa.

Kada bi slao svoje izaslanike govorio bi im, kao što je rekao Muazu: „Neka prva stvar u koju ih budeš pozivao bude tevhid. Pa ako to prihvate onda ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah propisao pet dnevnih namaza u toku dana i noći...“ Buhari.

Pogledaj riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Pa ako to prihvate“, koje ukazuju da ukoliko čovjek odbije tevhid ili ga ne ostvari, neće se pozivati u namaz, post itd, jer je tevhid uvjet prihvatanja ostalih djela kod Allaha. Ko ne dođe sa tevhidom Uzvišenom Allahu neće mu koristiti dobra djela koja je radio, pa makar sagradio milion džamija, nahranio milijarde siromašnih, odštampao milione mushafe i tome slična dobra djela.

Nažalost, u našem vremenu, govor o tevhidu i stvarima koje ga ruše je i te kako zapostavljen. Naći ćeš na stotine postova i članaka daija dnevno koji govore o šerijatskim propisima mimo tevhida, a s druge strane samo par postova koji govore o tevhidu. Naći ćeš na stotine predavanja u kojima se govori o lijepom ahlaku, dobročinstvu prema roditeljima, o zabrani alkohola, muzike i zinaluka, o lijepom odnosu žene prema mužu i obrnuto, ali ćeš naći veoma mali broj predavanja koja govore o tevhidu a još manje o stvarima koje ga ruše. Kao posljedicu toga imamo ljude, pa čak i one koji se pripisuju selefijskoj dawi, koji veličaju određene ljude i smatraju ih istinskim muslimanskim vođama, a neki idu do te mjere da neke od njih uzdižu na stepen halife, zbog nekih dobrih djela koje ti ljudi čine a koji s druge strane gotovo svakodnevno čine djela koja ruše tevhid u samoj osnovi.

Kao posljedicu toga imamo generaciju „selefija“ koja je pobrkala emocije sa šerijatskim propisima, te sudi na osnovu svojih emocija i simpatija a ne vagom šerijata. Pa tako kada vide čovjeka koji čini neka dobra djela zanemaruju s druge stane njegov kufr, štaviše zaboravljaju i samu činjenicu da je čovjek sebe uzdigao na stepen božanstva koje se obožava mimo Allaha.

Da budemo jasni, jedno je biti zahvalan određenoj osobi na dobrom djelu kojeg ona učini pa makar ta osoba bila nevjernik, a drugo je njegov status u Allahovom šerijatu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio zahvalan čak i nevjernicima koji su činili neka dobra djela. Pogledaj kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o Mutimu ibn Adijju kaže: „Kada bi Mutim ibn Adijj bio živ i zauzeo se za ove nečistunce (tj mušrike od zarobljenike Bedra), ja bi mu ih predao (tj oslobodio ih)“ Hadis bilježi Buhari.

Mutim ibn Adijj je bio od mušrika koji se zalagao za prekid izolacije i bojkota Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba od strane mušrika koji je potrajao tri godine. Mutim se zalagao za poništenje tog saveza kurejšija, koji je na kraju i dokinut, pa mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaboravio učinjeno dobro, te je izgovorio pomenute riječi da bi oslobodio zarobljenike Bedra kada bi se Mutim zauzeo za njih da je tada bio živ.

Međutim ovo dobro djelo Mutima nije navelo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da promijeni njegov status u šerijatu ili da ga smatra muslimanom zbog pomenutog plemenitog djela kojim je pomogao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabe. To zbog toga što mušrik ostaje mušrik, makar pomogao i samog Vjerovjesnika, i kafir ostaje kafir ukoliko čini jasno i otvoreno

djelo kufra i širka, za kojeg nema opravdanja, pa makar klanjao pet dnevnih namaza i provodio noći na kijamu, makar otvarao džamije, hranio siromašne, pomagao iznemoglim, pa makar i učinio svako moguće dobro djelo na ovom dunjaluku. To je Allahova vjera, Allahov din i propis koji ne podliježe našim emocijama ili shvatanju.

والله يحكم لا معقب لحكمه

„Allah sudi i niko Allahovom sudu ne može prigovoriti.“

Najbolji dokaz tome jeste događaj iz pohoda na Tebuku, kada se skupina ljudi, želeći da protraći vrijeme dugog putovanja, ali, nažalost, na pogrešan način, ismijavala i izrugivala na račun Allahove vjere. Ne zaboravi, prije nego li navedem ajet koji govori o tom događaju, da je pomenuta skupina ljudi izašla u džihad o čijoj vrijednosti govori na stotine šerijatskih tekstova. Džihad o kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je vrhunac islama. Izašli su u bitku na Tebuk po velikoj žegi, na velikoj razdaljini od blzu 800 kilometara, uz mali broj jahalica, hrane i opreme. Ne zaboravi da je to bila skupina onih koji su klanjali i radili ostala dobra djela.

Pored svega toga, kada su počinili jasno o otvoreno djelo kufra dolazi jasan, otvoren i kategorički propis Uzvišenog izned sedam nebesa, i naredba Poslaniku, salllallahu alejhi ve sellem, da se obrati pomenutim ljudima riječima:

قل ابالله واياته ورسوله كنتم تستهزئون لا تعتذروا قد كفرتم بعد إيمانكم

„Reci: 'Zar ste se Allahu, ajetima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Jasno je da ste postali nevjernici nakon što ste vjerovali.“ (Tevbe, 65, 66)

Njihov džihad, njihov namaz i njihova ostala dobra djela nisu bila opravdanje da se pomenutim ljudima pređe preko njihovog jasnog i otvorenog kufra, za razliku od postupaka današnjih „selefija“koji zanemaruju ne jedan već stotine kufrova određenih kraljeva i vladara, taguta i murteda, jer eto ti pomenuti otvaraju džamije, pomažu siromašne, udjeljuju sadaku, uče Kur'an itd.

Da situacija bude još gora oni brane takve i svakog ko ukaže na njihov kufr nazivaju tekfirovcem i haridžijom.

Pogledaj i uporedi gotovo isti primjer onih koji su se ismijavali u bitci na Tebuku, sa današnjim primjerom, i način ophođenja današnjih „selefija“ prema istom. Jedan od vladara kojeg neke selefije smatraju čak i halifom, govori kako se islamski zakon od prije 14 stoljeća ne može praktikovati danas te da se islamski propisi trebaju modernizovati. Ili drugim riječima islamski propisi nisu odgovarajući za današnje vrijeme i trebaju se iskladiti shodno današnjim potrebama i uvjetima. Ovom prilikom ne želim navoditi govore islamskih učenjaka o tome da onaj ko kaže kako islamski propisi ne važe za današnje vrijeme, da su važili na početku islama i u prvim stoljećima, kako je to kufr koji čovjeka izvodi iz Allahove vjere, jer je tih citata na pretek.

Pomenute riječi, svjesno ili nesvjesno, predstavljaju vid izrugivanja Allahovoj vjeri i njenim propisima. A i kada bi rekli da nisu ismijavanje opet ostaju riječi kufra jer poriču sve šerijatske dokaze koji ukazuju da je islam savršena vjera čiji propisi ostaju važeći i podobni za svako vrijeme i svako mjesto sve do Sudnjeg dana.

Od naših "selefija" smo očekivali da će osuditi riječi kufra, i u najmanju ruku govoriti generalno o tome da vjerovanje kako islamski zakoni nisu podobni za naše vrijeme i da se trebaju modernizovati, predstavlja jasno i otvoreno djelo kufra. Jer šta je krasilo naše časne selefe kojima se danas naše „selefije“ pripisuju do naređivanje na dobro i odvraćanje od zla i ukazivanje na neispravnost određenih postupaka i djela vladara koja su oprečna šerijatu, pored toga što ta djela nisu bila na stepenu kufra. A kako bi tek reagovali da su od njih čuli riječi kufra i nevjerstva?!

Tada vidiš kako pomenute „selefije“ prešutkuju djelo kufra, ne opovrgavaju ga niti na njega upozoravaju što je obaveza učenih. A kamo sreće da su se bar na tome zaustavili već su osuli paljbu po „tekfirovcima“ i „haridžijama“, koji tekfire vladare, kao da ih je neko protekfirio zbog otvaranja džamija i štampanja musahafa a ne zbog jasnih i otvorenih riječi i djela

kufra i širka.

Kada vlast izgovori ili uradi kakvo djelo kufra onda naše „selefije“ mudro šute iako zdušno podržavaju takvu vlast i pozivaju ljude da ih glasaju. A kada ta ista vlast dozvoli sklapanje istopolnih brakova, na primjer, onda naše „selefijske“ daije opet mudro šute. Valjda je fitna govoriti o škakljivim temama. Kada rejs odvali kufr (po ko zna koji put) toliko jasno i otvoreno da mu ni uz jedvite jade i muke čak ni te „selefije“ ne mogu naći neko tumačenje koje će ga i dalje održati muslimanom, tada opet naše „selefije“ mudro šute a najvažniji od njih bude onaj ko ponovo objavi svoj davni odgovor o muezinu koji za kršćane kaže da su mu braća.

Ali kada „tekfirovci“ i „haridžije“ samo pomole svoje glave ili šta progovore onda vidiš naše hrabre„selefije“ pravim herojima koji u prvim redovima bdiju nad islamom i muslimanima ovih prostora, zdušno zalažu i zadnju kap svoje krvi u borbi protiv opakih haridžija i tekfirovca, sve iz njihove prevelike ljubomore za Allahovim dinom da se ne ukalja i akidom da se ne izvitoperi. Paljba iz teškog i lahkog naoružanja odzvanja društevnim prežama...

Kao što reče pjesnik:

Lav prema meni a u ratu poput noja.

Tako i naše hrabre selefije neustrašivi lavovi prema nama, rika do nebesa i širenje tekstova i haštaga o tekfirovcima i haridžijama, a nojevi prema vlastima i rejsu ... nema ni šapata... zabili glave u zemlju.

Selefije ahiri zemana...

Šejh Idriz Bilibani

🔴Obavještavamo sve članove ovog kanala na neke od aktivnosti u našem dzemaa'tu:

🔷️Vremena ikameta za pet dnevnih namaza:
Sabah      5:15h
Podne     13:30h
Ikindija  16:50h
Akšam    19:35h
Jacija     21:20h
🔷️Svakog petka DŽUMA namaz.

        🔶️EHLEN WE SEHLEN🔶️
      🔶️SVI STE DOBRO DOŠLI🔶️